Bela (ili Belot)

- Bela! – sad karta gotovo odskoči od stola ostavljajući za sobom proizvedeni zvuk kratkog leta kroz zrak i udarca o drvenu ploču stola. Brk mu se nasmija ...

Oguman / 15. Oktobar 2021

 

Bela (ili Belot)

 

  • Od bele! – bacio je damu i nakon završetka izgovorene sintagme nije pomjerio ni jedan mišić na licu. Ostao je u polu-napregnutom položaju, ni opušten ni skroz našpanovan, očekujući da vidi kako će štih da se završi. Nešto kao zaglavljena igla na PAPovci (poluautomatska puška; nap. autora).

Njegov partner mehaničkim pokretom desne ruke pokupi karte sa table i energično odigra stranca, tjerajući protivnika naokolo, ne bi li nekog zeca istjerao iz šume. Za zeca se ovde smatrala desetka stranac ili neki veći adut, devetka ili kec.

  • Bela! – sad karta gotovo odskoči od stola ostavljajući za sobom proizvedeni zvuk kratkog leta kroz zrak i udarca o drvenu ploču stola. Brk mu se nasmija i njegov partner preko puta stola jasno shvati namjeru, otvorenu kao dobru knjigu. Dijeljenje se bližilo kraju i sprovedena strategija je bila jasno otjelotvorena, a pri tom i uspješna u ovoj ruci.

 

Prošli su, ubilježili nove poene i bili znatno bliži od protivnika željenoj liniji cilja markiranog na 1001 poen. Kraj partije se jasno nazirao.

                     ******************************************************

Kažu da je Bela (ili formalno Belot) adutska kartaška igra. Zastupljena je u Hrvatskoj, Bugarskoj i Bosni, te bi mogla biti dobra spona pravih dobrosusjedskih odnosa. Na primjer, nije da dajem ideju nekim nedarovitim plagijatorima, ali mogli bismo u Prijedoru organizovati Svjetsko prvenstvo u Beli. Siguran sam da bi odziv u Potkozarju bio spektakularan.

Osim toga, neki izvori kažu da potiče od mađarskih Jevreja, a vezuju je i za raseljene Jermene širom svijeta koji je rado igraju. Slično tome, za igru kažu i da je malo izmijenjeni derivat francuske kartaroške igre Belote nastale oko 1920. godine.

Iako se igra može igrati u dvoje ili troje, najbolja je i najljepša kad se đelje u četvoro. Tada ima dovoljno igračke dinamike, preokreta i prostora za povratak, kao i pun kufer štihmača, padanja i zvanja na moranje.

Špil se sastoji od 32 karte . Svaka partija se sastoji od dijeljenja, određivanja aduta, zvanja, igranja i sabiranja bodova. Jedna od čari igre je ta što se najčešće igra neobičnim mađarskim kartama, pa ti treba neko vrijeme da pohvataš šta je bunda, a šta tref, šta je zelena, a šta herc. Možda si zvao crvenu kao adut ili pak žir, a ne tikvu ili srce? Možda ipak karo?

Dok to automatizuješ, treba neko vrijeme. Najlakše je onima koji su sa 5 godina već odigrali svoje prve partije upijajući u nedorasle jagodice prstiju vatrometne boje i znakove sa karata. Pub žira je jedno vrijeme bila moja omiljena karta i drag mi je bio taj bradati oklopni vitezi, hrabri uncut svijetlo-plave boje odežde. Volio sam čak i damu trefa kojoj sam se uvijek čudio zašto nije prava dama nego neki plemić sa čudnom kapom. Još kada bi u istom dijeljenju dobio i devetku trefa, mom unutrašnjem zadovoljstvu I radosti što ću da zovem tref kao adut, nije bilo kraja.

Evo još nekih zanimljivih karakteristika igre:

Štihmač ili štih mač je nekako bučan i glasan. Možda zbog njemačke etimologije kovanice. Neophodno je da tvoj protivnik ne uzme ni jedan štih u dijeljenju i onda si ga „štihmačovao“. Tom prilikom se ne računa zadnjih deset štihova (vidi dole). Štihmačovanje je mala vrsta neprijatnosti ili kadgod kartatoškog poniženja u igri i doprinosi rastu ili padu igračkog samopouzdanja, sve u zavisnosti sa koje strane karte sjedite.

Zadnjih deset – ko odnese poslednji štih u jednom deljenju, nosi i zadnjih deset bodova – nevidljivu nagradu za mudrost ili vještinu u igri, ponekad i proizvod puke sreće. Izuzetak je samo kad se desi štihmač (opisan gore).

Zvanje – ako u ruci složiš tri karte iste boje zaredom, imaš 20 zvanja, ako imaš 4 u ruci onda je to 50 zvanja, a ako je više, onda je stotka. Četiri iste karte (recimo 4 desetke) daju 100 zvanja, dok su izuzeci od ovog pravila 4 devetke koje daju 150 i 4 puba ili žandara koji daju 200 bodova zvanja. Rijedak je slučaj kad neko dobije Belot i skupi sve karte jedne boje u ruci. To je automatski pobjeda u igri.

Zvanje Bele – kada u ruci imaš adutsku damu i kralja, neophodno je da prilikom bacanja prve od te dve karte kažeš – od bele ili bela – da bi na kraju dijeljenja dobio dodatnih ili bonus 20 poena koji su neupitni, odnosno nezavisni od svih ostalih zvanja u dijeljenju.

Pad – moj drug iz mladosti Tutač je najviše volio da označi ovu riječ kada smo u mladosti cepali Belu. Pad znači da onaj ko je zvao i odredio adute igre, ima manje poena od protivnika i da se svi poeni pripisuju suparniku. – Pali ste. – je konstatacija koja često može da se čuje nakon završetka igre i brojanja osvojenih štihova. Neki ovu rečenicu teatralno izgovore, neki mirno, tehnokratski, a neki i žustro, emotivno, gotovo provocirajući protivnika/e ovom po njihovu igru, nepovoljnom činjenicom.

Čista igra – kada se igra u parovima ovaj termin označava da se na kraju igre dijele 162 boda i da nije bilo nikakvih zvanja ili štihmača koji mogu da uvećaju ovaj saldo.

Zvanje na moranje – to je jedan vremenski i prostorni tjesnac (kao „stiskavac“ u plesu za dvoje) kada igrač dijeli karte, u nastavku niko ne zove/proglasi adute, pa onda djelilac na kraju mora da izabere aduta bez obzira kakve karte su ga zadesile u podjeli. Neki ovde idu logikom da zovu onu boju/znak kojih imaju najviše bez obzira na vrijednost karata u ruci, dok neki idu na sreću ili zovu onu boju gdje nisu jaki u strancima (dok su u drugim strancima jaki). Ova karakteristika igre joj svakako donosi na zanimljivosti i neizvjesnosti.

Mrmorio je nešto sebi u bradu, širio, pa skupljao karte i na kraju sa uzdahom otpunuo: - Dalje -

Sledeći igrač se samo nasmijao, pogledao svog partnera koji je dijelio ruku i gotovo uskliknuo: - Dalje! -

Pretposlednji u nizu je imao najmanje proizvedenih pokreta i potrošio je najviše vremena za donošenje odluke. Imao je odlično dijeljenje u ruci, ali se dvoumio da li da pusti četvrtog igrača, protivničkog, da zove na moranje, pa da ih onda obore u igri ili da zove aduta, pa da onda eventualno probaju da ih štihmačuju. Trebao im je snažan bodovni zaokret da u sam finiš igre uplove izjednačeni sa ljutim kartaroškim protivnicima.

 

Naravno, i bela se modernizovala (da kao igra ne bi zamrla), pa je danas možete naći na Google Play-u i igrati protiv protivnika poznatog pod inicijalima AI ili vještačka inteligencija, mada i nije baš neki gušt kad nemaš koga zajebuckati tokom igre.

Mi smo znali igrati još i Rauba, Pokera, Otpuba, Lore i Tablića, dok je još uvijek popularan Remi, a za neke čak i Preferans do koga većina nas nije dobacila. Ipak, Bela koja nije Bela Ciao je najpopularnija igra kartama u Potkozarju i Republici Srpskoj, tako da vas uskoro očekujemo na nekom svjetskom prvenstvu kod nas. „Tući“ ćemo se sa Hrvatima i Bugarima, a možda još neke nacije iznenada. Ko zna ..

 

Na kraju, šta reći. Nemojte se zajebavati sa mnom jer mogu da vas držim „u gabuli“. Vi ste na redu za igru, a ja kontrolišem situaciju sa štihovima, pa ću na vaš manji ja da odgovorim svojim manjim štihom iste boje, da bi nakon toga vaša desetka završila pod mojim asom.

Nadam se kecom herca, mojom trećom omiljenom kartom iz čudoreda od 32 propisana člana.

E, to je još jedna vragolija ove neobične i popularne igre kartama.

 

  • Od bele! -  začu se odnekud glas promuklog muškog grla, načetog cigaretama ..

 

 

Oguman


Od istog autora

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.