U svakoj normalnoj državi ili koja to teži biti djeci se posvećuje posebna pažnja i djeci ništa ne smije faliti. Još kad bi Bosna i Hercegovina bila normalna država ili bar približno normalna. Roditi dijete danas u Bosni i Hercegovini znači staviti i njega i sebe u nezavidan položaj. Koliko god da se obraduješ kad saznaš radosnu vijest vrlo brzo dođeš u neprilike. Kad rodiš i počneš da razmišljaš od čega ćeš mu kupiti pelene, hranu, odjeću nije ti dobro jer se ionako krpiš od plate do plate. Država naravno umjesto da vodi računa o porodiljama i bebama ona radi sve suprotno. Ako porodiljama i daje neke naknade one su više nego simbolične. Sad da za trenutak, ali samo za trenutak, okrenem na šalu: “Šta mislite zašto beba u Bosni i Hercegovini plače čim se rodi”? Pa odgovor je vrlo jednostavan- i ona je postala svjesna činjenice gdje se rodila.
Naime, prije nekoliko dana, na temperaturi od samo nekoliko stepeni iznad nule porodilje i bebe su protestovale ispred kantonalne vlade Zeničko-Dobojskog kantona. Obećano im je da će im biti uplaćene naknade za mjesec novembar prošle godine iako im je 4. Januara ove godine isplaćena naknada tek za oktobar mjesec. Zar je moguće da beba svakih 5 mjeseci prima naknadu i da se bebe trebaju boriti za svoja prava iako još nisu ni prohodale?! Jasno je da im vlasti stavljaju do znanja da ih u životu čeka još dosta borbi ali mogli su malo sačekati sa tim. Zamišljam to malo biće kako na samo nekoliko stepeni iznad nule stoji ispred vlade i bori se da bi preživjelo. Da ovim lopovima političarima kasne enormno velike plate 1 mjesec,a ne 5 nastao bi opći haos u državi. Ali naravno to se ne može njima desiti, oni su sebe osigurali, njihova djeca žive životima grofova ne obraćajući pažnju na male, nejake bebe ispred te zgrade.
Kakvo smo mi društvo postali kad na svaki način nastojimo što više smanjiti natalitet. Zaista je teško biti majka u Bosni i Hercegovini. Prvi problem koji se javi kad rodiš bebu je da li će ta ista beba imati jedinstven matični broj ili će biti bez njega, ili će imati neki privremeni. Sjetimo se samo borbe Berine Hamidović koja je bila prva žrtva sistema u kojem se političke stranke bore za svoje interese i koje su ugrozile život malene Berine. Naime, mala Berina je imala tek nekoliko mjeseci kad je oboljela i umrla jer nije imala JMBG. Da utvrdimo, JMBG joj je bio potreban jer bez njega nije joj se mogao izvaditi pasoš te je mala Berina satima stajala na granici Bosne i Srbije, da bi se graničari napokon smilovali i pustili nju i roditelje da stignu u bolnicu. Za malu Berinu je bilo kasno, umrla je nakon nekoliko sati od sepse. Naše ministarstvo civilnih poslova je imalo obavezu da uputi poziv graničnoj policiji republike Srbije ali ono to nije uradilo. Nije željelo. Roditelji male Berine su tražili od grada Sarajeva da im plati troškove liječenja od 1.400 KM ali oni to nisu željeli. Život male Berine vrijedio je manje od sponzorisanja propalih umjetnika, nažalost.
Drugi problem s kojim se majka susretne je naravno kako djetetu priuštiti samo njegove osnovne potrebe. Kako čekati 5 mjeseci da ti se isplate neke minimalne naknade kad dijete svaki dan hoće jesti po nekoliko puta. Čim toliko puta jede normalno je da negdje to mora i izbaciti pa se prema tome redovno mora i presvlačiti. Kako mu svakih 5 mjeseci mijenjati odjeću u garderoberu kad jednom u 5 mjeseci primiš minimalnu naknadu.
Kao poseban problem se javlja ako je majka bila zaposlena u vrijeme kad sazna radosnu vijest pa joj nadređeni kao šlag na tortu stavi otkaz. U mnogim slučajevima žene kriju da su trudne sve do trenutka kada to postane očigledno jer znaju da će im poslodavac dati otkaz. Ne smiješ ti u Bosni i Hercegovini ni zatrudniti jer se onda svi problem obruše na nejaka leđa žene, buduće majke.
U Kini se naime od 1979 god provodi politika “Jednog djeteta”. Naime, kineski parovi ne smiju imati više od jednog djeteta jer broj stanovnika u Kini iznosi 1.370.000.000 stanovnika. Ali Bosna i Hercegovina nije Kina. Bosna i Hercegovina ima svega nekolika miliona stanovnika, od kojih su većina penzioneri. U prosječnoj Bosansko-Hercegovačkoj porodici se rodi maximalno 2 djece i to se roditelji dobro napate dok prebrode sve probleme. Sve više je porodica koje se odlučuju samo za jedno dijete jer ne žele da ih pate kroz život.
Gdje je zakazao sistem u Bosni i Hercegovini kad nam je mortalitet znatno viši od nataliteta i to nikome ne predstavlja problem? Šta će biti sa ovom državom kad jednog dana nestanu i ovi današnji penzioneri?
Koliko će još Berina morati umrijeti da bi se bebama u ovoj državi dao neki značaj? Koliko će još puta bebe stajati ispred zgrade nekog od kantona i boriti se za svoja prava? Koliko puta će se bebe boriti protiv nepravde u ovoj državi i koliko puta će im život zagorčavati razni Izetbegovići, Čovići i Dodici?
I za kraj opet da malo okrenem na šalu: Leti roda iznad Bosne i Hercegovine i u peleni nosi tek rođenu bebu i beba uvidjevši njene namjere reče: “Nemoj da si se usudila, nosi ti mene za Njemačku”!
Za konkurs.