Kada je te 2010.godine, za proljetnih dana a pred majske praznike, izvrseno ukrcavanje poslednjeg putnika u voz zvani JP Direkcija za izgradnju Tuzla, te kada se kompozicija pokrenula, nakon sto se i ovaj put uspjelo” nahajcati lokomotivu parnjacu”, nazirao se neumitni kraj ovog mucnog turistickog putovanja.
U tom kriticnom momentu moglo se vidjeti kako su se “lozaci”u lokomotivi, zadovoljno nalaktili na lopate za ugalj,i brisali su znoj sa svojih garavih lica a potom gladili svoje brkove, usi i repove. Bili su to “heroji”u koje su vec posumnjali mnogi jer su im govorili da je nemoguce pokrenuti tu “mrcinu”koja guta tone i tone uglja te da je suludo nadati se u isplativost zapocetog putovanja.
Ali oni, slusali su to potpuno mirno, iz vec stecene dugogodisnje navike da oni, dok im netko nadredjeni nesto govori, oni ce to ipak po svome. Nece valjda dopustiti da im se poremeti poslednja godina ili dvije do njihove pune starosne penzije, te da netko pokusa da im pokvari osnovicu za njihovu otpremninu i penziju, koju vec sanjaju. Ne, nece to oni dopustiti nikome…!
Taj “dvojac lisaca” nije se dao ni po koju cijenu. I kada su bili u opasnosti, imali su oni svoja sigurna sklonista; u njih bi se tada uvlacili te bi lezali satima u koznim foteljama, pjevusili, dremuckali, citali novine,pili caj ili kafu i telefonirali, te bi se u tim prilikama pokadkad pocesali svojim klonulim prstima po vec gusto izraslom krznu. Bilo je to vrijeme kada su oni, ovi lisci, snivali o zivotu u mirovini, koja im se priblizava i od koje osjecaju istovremeno radost i strepnju.
Ali znaju oni da su vec sada “gornji”, a ovi oko njih, pa i taj Vucijak, koji rezi ovih dana na njih i koji se oslanja na svoje zdrave i jake zube; pa taj ne zna koliko su njihova krzna debela i neprobojna, a nema ni u glavi nista od onoga sto su oni u svojim dugim zivotima iskusili i “odradili”.Bilo je u tim starim lisicama snage i da napadnu Vucijaka, da ga izmore i natjeraju da popusti, te su uz opkladu sa sumnjivcima, koji su se drznuli da kazu, kako oni nisu u stanju da zavrse tu stvar, te bi krenuli da dokazu svoju vjestinu divljih lovaca i da ulove jos ponekog zeca, koji se polakomi i potrcao za “jeftinim mamcem”.
Tada bi ovi lisci, posto su prethodno istrcali sa 2. kata zgrade Jupiter, nenadano hitro za njihove godine, i dok jos zakopcavaju svoje sakoe u maniru visoke poslovnosti, prilazili nekom orijasu, za kojeg znaju da ima advokatsku kancelariju, te bi hitro zarezali cakijom mrkvu i bacili je pred krupne zecije noge. Ubrzo nakon toga svi bi se nasli, lisci i orijas na 2. katu zgrade Jupiter, te bi u atmosferi poslovnog sastanka utonuli u fotelje, uz kafu…i gotovo.Ovaj dolazak zeca orijasa ozvanicen je u Direkciji kao dolazak poslednjeg putnika u voz koji nastavlja svoje nesretno putovanje.
A nakon toga uslijedila je peta zima, duga i hladna, u kojoj su svi sa 2. kata zgrade Jupiter bili osamljeni, te su ponajvise spavali svoj divlji i nemirni san. Samo u prilikama kada su do njihovih skrovista dolazili “lovci”, branitelji lovostaja, pogotovo u zimskim danima, kada nije prilika tjerati divljac na snijeg i vjetar, nastupalo bi tada ipak “kratko budjenje”. Bile su to sjednice Nadzornog odbora JP Direkcije za izgraddnju Tuzla, za proteklog mandata, pocev od 2009.godine, pa u narednih pet godina. Ovaj Nadzorni odbor redovno je obilazio staniste u zgradi Jupiter i pri tome nikada nije uspio da utvrdi: Radi li se o Drustvu koje moze da opstane ? A potom su dugo razmisljali o slijedecem: Ne radi li se o slucaju koji prema svim pokazateljima govori o nestanku zivota na ovom dugogodisnjem utocistu? U toj hamletovskoj patnji docekali su predsjednik i clanovi Nadzornog odbora Direkcije kraj svoga mandata u trajanju od pet godina.
Onog dana kada su svi bili razrijeseni, povijeni u struku i sa dubokim naklonom prema sitim i gladnim rodama iz turistickog voza, polako i oprezno, hodajuci unatrag, napustili su staniste u zgradi Jupiter. Njihova lica su bila zgrcena od grimase koja bi trebala da lici na osmjeh, oblikovana u tom casu nevjericom da su konacno ipak spaseni od strasne more zvane Direkcija.
Nemajuci volju da se odredi u pogledu kriznog stanja u JP Direkciji za izgradnju Tuzla, Nadzorni odbor je propustio da reaguje na postojece stanje na ispravan nacin. Time je dopusteno da krizno stanje iz akutnog predje u hronicno, te da se utopi sa svim ostalim hronicnim stanjima iz okruzenja, koje je vec sve zaplavilo i potpuno ovladalo.
Autor: Alida Hrustanbegovic
18.04.2014.