Možete mislit kakovom se glupošću bavim. Čitam ove kako kažu medije, što bi se po naški reklo mede. Pa onda one analitičare i to političke pa se poli hladnom vodom da vidim jeli mi kratka pamet.
I kad se polijem vodom svjesti me dozove onaj Domagoj što priča o lovi i dogovorenom ratu između Tudžmana i Miloševića. Onda se sjetim i nekih knjiga ko npr. „Geopolitika emocija“ gdje se kaže da je rat pljačka i nanošenje teške boli itd. Tu spada i jednog putovanja u Rusiju (Jović) da se dobije dozvola za rat jer je rečeno da Zapad neće reagovat. Na kraju me Dobrica Ćosić osvjesti sa idejom da je laž nacionalni interes.
I tako ta hladna voda ide dotle da shvatim da ono što činite drugima desit će se vama, pa me dogadžaji sa ekstremnom desnicom u svijetu podsjete, da legalizacijom ratnih ideoloških ciljeva u BiH i podrškom Vičiću dešava se nešto normalno. Jer ne možete zasaditi banane a očekivati breskve. A možda i može, jer banane se izgleda ne moraju zasaditi obzirom da one rasu u vazduhu. A majmuni samo treba da ih uzmu.
Brevik u Norveškoj stasao je na idejama Karadžića i Mladića, ovi i Njemačkoj su u bliskim vezama sa ekstremistima u Srbiji, Dodik s hvalio sa prijateljima iz Austrije, Alija nam je babo i Erdoganu ostavio državu u amanet…
I onda se opet vratim bananama u vazduhu, pa mi SDA kao probisanska stranka, koja se stavlja na čelo tih snaga, dodže ko lijepa žuta banana negdje u visinama. A valjda se do tih banana dolazi preko DF-a u prevodu ditalizirane fantazije gdje je neophodno imati ŽK željenu konotaciju.
Nije sporno da sve podsjeća na 90-te ali u novom ruhu. Možda je bolje reći da su kao kameleoni se prilagodili kamenjaru i mraku u kome se nalazimo.
Znati nešto ne znači nešto i promjeniti. Jer promjena ne proizilazi iz haralukanja nego zdravog razuma i pronalska rješenja kako nestane mrak kada se upali svetlo.