Pjesmica je očita kopija “Kačalovljevog psa”,naravno bez Sergejeve genijalnosti i duha…trunka želje za samopromocijom i trunka pokušaja za dekontaminacijom našeg misaonog prostora…u nadi da će ugledati svjetlo dana na ovim virtuelnim stranicama…….
BAKIROVOM PSU
Joža,pišem komadićima uglja,
jer slijedi toplo ljeto i varljivo
blaga zima,pa vjerujem
da neće biti hladno
mojim potomcima
Joža,sa zebnjom se priča-jedeš iz
zlatnih činija,hrane te
ljudskim kostima,
šeniš kao kuče,njušiš debela dupeta
uvaženim gostima
Dok te uče da si rasan i
odabran za vođu i malih i
velikih pasa,
pomisli na drugove svoje-
odsječenih jaja,amputiranog glasa
Znam,razumijem-poriv u tebi
jači je od
svjesnog,
ali te molim,ne zapišavaj krevet
djetetu bolesnom
Pronađi u sebi zrno,
mrvu,trunku,parče…
Psetosti..
kad već tvoj gospodar
ne tegli kao pero lagan teret Ljudskosti