“Ljudi su pokvarena rasa, prljava i zla”, eto to mi nekako prolazi kroz glavu, kad vidim na šta su sve sposobni ljudi.
Ima i onih dobrih, koji bi nešto dobro napravili, ovaj put za životinje i dočeka ih neki Ramo koji sve nabije na k…c, eto jer mu smeta ideja o osnivanju azila za napuštene životinje.
Smetaju mu oni koji to podržavaju, smeta mu autor članka na lokalnom portalu, kojeg se nađa prozivati da je gradska damica koja životinju nije vidjela uživo.
Kad mu se objasne svi razlozi zbog kojih taj azil treba, on krene pričati o sirotinji, pa dobro Ramo, pomozi sirotinji, ko ti brani!
Ta rasprava se dovela do toga da je pomaganje životinjama nešto što podržavju ljudi iz grada, mada je od svih koji su se uključili u dijalog samo Ramo i njegov “pajdo” čijeg imena se i ne sjećam psovao i bio protiv toga.
Dakle, nije to neka nerealna ideja gradske raje.
Kad smo kod toga, krenuo čovjek napadati i nas na portalu da smo neradnici, pa dobro zar moraš kopati da bi se to smatralo radom?
Ja sam rođena na selu, i svi poslovi koji se tamo rade su mi itekako poznati, moji roditelji i danas drže krave, prodaju mlijeko mljekari, i žive od toga.
Od toga su meni platili fakultet, državni, ali i sami znate koliko košta student koji iznajmljuje stan, jer studentskog doma nema.
Valjda misli da me je uvrijedio kada mi je rekao da ja nosim sandale i da ne znam kako narod živi.
Nije, znam ja sve to, ali ja nikad nisam sjedila i pričala kako nema, godine odu na školovanje, koje na kraju nije garant niti priravničkog posla, a o pravom zaposlenju da ne pričamo.
I nisam ja jedina, ima nas na hiljade, samo ovdje u Cazinu.
Čovjek spominje i Kolište, naselje gdje su svi frajke i svi istetovirani, a niko nema ništa.
Eto slučajno imam prijatelja koji tetovira, i znam da takvo nešto nije jeftino, pa onda ih ne mogu toliko žaliti.
I šta reći, osim da nismo ni zaslužili da nam bude bolje, jer svi su kao humanitarci, svi bi pomagali, ali u komentarima na facebooku, u realnosti, Ramo je mizerni čovječuljak koji ujutro mrzi sebe, pospodne sebe i cijeli svijet, a navečer sebe, svijet i mene.
Zašto?
Pa, on spada u one iz stiha pjesme sa početka.