Nije zgodno da ste neobaviješteni. Na osnovu fabrikovanih činjenica da donosite zaključke. Jer ako je vijerovati našem pjesniku Joci Bumbulu. Može da vas raznese granata. Baš kao što je našu Biljanu raznijela. Da izgubite razum. Prihvatite nametnutu krivicu. U konačnici, da postanete žrtva. Plijen predatora.
Kratko uputstvo kako pročitati ovaj tekst. U tekstu se nalaze reference u direktnoj vezi sa temom. Često je nemoguće opisati ljude i događaje a da se nedobije suhoparni konteks televiziskih izviještaja. Stoga njihovo slušanje iliti gledanje je neophodno prije nego nastavite dalje sa čitanjem. Naravno u slučaju da prvi put čujete neki pojam ili naziv numere.
Jer samo na taj način ćemo pokrenuti emotivne utiske. Poigrati propagandom. U kontrolisanim uslovima, prepustiti čarima pristrasnog ponašanja. Od vas se traži posvećenost u izvršavanju zadatka. Baš onakva kakvu je Đzud Lov u filmu „Enemy at the Gates“ posjedovao.
Ako nekim pukim slučajem, niste u mogućnoti držati pažnju. Razumijeti istoriske činjenice. Na trenutak, poistovijetiti sa ulogom glavnog lika. Ako ništa, a-onda-zbog dojma događaja… Odmah prekinite sa daljim čitanjem. Ovo nije neutralno-politički obojeni pamflet. Već upravo suprotno. Pristrasni tekst, partizanskog operativca, na trenutnoj specijalizaciji u Montrealu.
Prije par dana, tačnije rečeno 8. Oktobra 2021. godine. U Južno-kineskom moru. Par stotina nautičkih milja od same obale Kine. Nuklearna podmorica „USS Connecticut“, u vlasništvu i posjedu pomorskih snaga SAD-a, se sudarila sa neidentifikovanim podvodnim objektom. Preneo je australijski ABC.
Ne trebamo biti u duhu i modu Miroslava Lazanskog, pa da ne konstatujemo kako je neka ljepotica prof. Milojevića pogodia Američku nuklearnu podmornicu. Naravno bez kumulativnog punjenja. Jer su dotična gospoda preživjela incident. Za avanturiste u političkim vodama Pacifika, kome sam pripadam, ovo bi sigurno nešto značilo. Međutim…
Društo sjeverne Amerike nije pretjerano zainteresovano za ovaj incident. Trenutno demokratiju više zanima da li se Teksas planira kockati? Preotimati upravu? Zavodi kaubojštinu veterana i bajkera? Likova koje Čarli Šin u filmu „Beyond the Law“ odglumi za Oskara.
Stim, što ovi na reverima kamuflažnih uniformi nose oznake 3%. Dok se sa njihovih kamiona vijore zastave američkog Juga. Iz daljine odjekuje numera „Metallica – King of Nothing“. Gospoda moderno obučena. Sa rejbankama i taktičkim prslucima, pozivaju novinarke „CCN“-a na neobvezan seks. Povremeno ih odmjeravajući kroz nišanske uređaje najnovijeg AR-a. To je Amerika u kojoj živim dragi čitaoče. Sjedinjena u Vašingtonu, konfederativna u Dalasu.
Na drugu stranu. Ni komunistička partija Kine, nije iskreno spremna informisati svjetsku javnost. Spasiti planetu apokalipse koja nama se sprema. Ponudivši saopštenje tipa: „Jeste, mi smo Vas gospodo (čita se svinje imperijalističke) čuknuli dronom. Jer vas ne želimo blizu naše obale“. U ovoj fazi sukoba se nalazimo. Lažemo se na veliko. Što se i primijeti kod novinara kineskoga CCTV-a.
Ne postoje naznake prosvećenositi u ovakvome ponašanju. Viteškoga stila borbe. Evropskih, poskolonijalnih sila pogotovo. Svi njeni projekti su propali. Počev od Evropske Unije, pa do ideje da nam njemački menađzment komanduje .
Taman koliko i vaskoliki gasovodi Sibira. Ništa sa ovog kontinenta ne donosi poruku suživota, spremnosti na poštovanje osnovnih civilizacijonih principa. Ne drugovi i drugarice. To je vješti marketingški trik. Više ni-novac nije bitan. Planeta Zemlja je glavna nagrada. Preciznije, apsolutna kontrola njenih resursa.
Ova civilizacija je spremna za podmukle osvete i nasilne promijene snaga. Odgovara joj da sledeće rat bude kratak. U par stotina minuta. Jer ne drži pažnju duže.
Upravo zbog toga, većina sretnika će smrt dočekati u prvim udarima. Šaka jada što preživi. Uz zvuke numere „AC-DC – Thunderstruck“, imaće priliku da oglodane butne kosti. Po mogućnošću nekih domaćih životinja. Što veće kosti, to bolje za publicitet… Podignu visoko iznad čađave glave. Ukrstite u znaku rimskog slova Iks. Ali tako da svako ukrštanje bude praćeno eksplozijijom nuklearnog projektila na horizontu. Da rođaci. I koreografija nam se sprema. Biće žurka kakvu „Zaphod Beeblebrox“ nepamti.
Sve ako je vijerovati BBS-om izviještaju? Po kome komunistička partija Kine gradi preko 100 podzemnih silosa. Opremljeni najmodernijom ljepoticama. Čisto za promjenu, ovaj put hipersoničnim. Koja ne da ciljaju neku farmu bikova u Dalasu? Ove ljepotice kao u numeri „Monster Magnet – Space Lord“ ciljaju London, Berlin, Bombaj, Sidnej. Sve! Sve! Kao što bi reko dobri Zemunac. Uh! Trnci me upravo prođoše!
Zamislite kapacitet i raspoloživost ovih snaga? Kako bi izgledala njihova upotreba? Pitam jer bi da iznajmim njiov uticaj. Rješim nas nekih problemčića. Naciljam direktno Centralnu banku evropske unije. Zatražim povratak svih nadležnosti Republike Srpske. Dok sa televiziskih prijemnika se ori „Rammstein – Ich Will“.
Ma idemo korak dalje drugovi i drugarice, u razradi mogućnosti, prezentovanih u BBS-om izvještaju. Tražimo da nam lično teta Angela napravi Jugoslaviju verziju 4.0. Osposobi specijalni sud. Za zločine nad narodom Jugoslavije. Izvede pred njega sve svoje plaćenike. Pod izgovorom za saradnju u „Udruženom zločinačkom poduhvatu na razbijanju Jugoslavije“. Šta je to njima? Već imaju platne spiskove.
Ko će bolje od njih to da učini? Od malena ti oni uče takve stvari. Sada im trebamo dati priliku. Humano, kako samo oni znaju i umiju. Sve-svoje doušnike i spodobe da pohvataju. Tom prilikom neka koristite uniforme SS oficira. Dabome! Izgledaće uvjerljivije.
Dođu tako baje u pozne sate, zakucaju ti na vrata ? Da, baš tebi pripadniče OHR-ove logistike. Sa obljižnih razglasa dopire numera „Franz Ferdinand – Stand On The Horizon“. Onako ležerno, traže ti majku i oca. Kažu da su sarađivali sa okupatorom u prošlome. A ti u ovome ratu. Kažu da imaju sve crno na bijelo. Da ti je život teška laž. Da moraš sa njima da pođeš. Ne moraš ni piđzamu da skidaš.
E takvo požrtvovanje za iskup grijeha ćemo da tražimo. Sami-sebe ima da osudite gnjide malecke. Da organizujute harakidi skupove. Neka ih prenose na Evro-televezijiama umjesto one skaradne Evrovizije. Nećemo ruke i materijal da trošimo. Jer nas je tako učio drug Staljin. Zamisli samo kako propaganda zvuči dobro kada ubaciš malo mašte u njeno tumačenje?
O ovome ti maštamo okupatoru. Dok ti praviš propagandističke spotove. Da se kojim slučajem ne šalimo. Ne tupimo u prazno. Pogledaj za čas svoje ulice. Odškrini prozore. Maštamo ti ispred kuće. Ovdje si našao da tupiš o demokratskim principima i ljudskim pravima?
Ima sve da popraviš! Potom da odjebeš! Kao što si odjebao sa svojim radnicima (čita se ratnim zarobljenicima) 1948. godine. Jer hoćemo tu zemlju, da ujedinimo sa grčkom i bugarskom braćom. Zamisli okupator koje mogućnosti imamo? Bukvalno nam je Kosmos granica. Ti nas opako kočiš. Rekao nam prije par dana BBS u izviještaju posvećenom Kini.
A vi podanici protektora… Zapitajte se kojim klovnovima se klanjate? Evropskim postkolonialnim silama? Oličenim u današnjoj germanskoj upravi. Zar mi to nismo razbucali poslijednja dva-tri puta? Ma nešto ste se vi gospodo zeznuli. Mi smo pobijedili u Drugom svjetskom ratu! Ako treba marširaćemo sa RT-a svaki dan. Da vas posjetimo.
Da kapitala nemamo jer su fašisti, vaši dedovi i bake, pobilie narod u kancentracionim logorima. Porušili fabrike. Zatrali puteve. Stoga možemo lako da zamislimo u svojim glavama i drugu sliku svijeta. Ček samo da namontiram stvarčicu „Scientists – We Had Love“ u pozadini teksta da nam ide. E sad može… zakon odmazde da vlada našim mislima.
Zmislimo za trenutak kako ide red supersoničnih, red konvencijanih bojevih glava. Ravno sa neba. Praćene hiljadama krstarećeih raketa sa mora. Kada se slegne radioaktivna prašina. Ide red dronova sa kopna. Kakav bre Terminator. Da vidim tog junaka Kajla Riza, koji će da stane ispred kiborg rojeva Boston-Dajnamiksa.
Ovaj novi rat okupator nećetš ni razumjeti. Kako vas lako nađu. Kako su uvijek ispred vas dva koraka. Jer neprirodna sila ratuje protiv vas. Viještačka koliko i programski kod Bitkoin ili Eterium Blokčejn mreže. To je kraj koji vas čeka. Za znatiželjne, kao što bi rekao Milan Tarot, detaljno opisan u četvrtom dijelu knjige Autostoperskog vodiča kroz galaksiju. Restoran na kraju Vaseljenje.
Kakve svete knjige, tajna društva, vanzemaljske urote? Bolje i zdravije je vijerovati Vodiču. Ili Fondejšensu od Isaac Asimova. Ko-šta-voli, po slobodnom izboru. Sve jedno je sve-i-jedna knjiga, u koju vijerujemo izmišljena. Zašto se ograničavati? Zašto ne izmisliti novu?
Izvadiš knjigu. Tresneš je od sto. Uperiš pištolj u publiku. I eto ti kulta. Ništa lakše! Napraviti sektu, religiju, zakon. Dok svijetlo podzemnog skloništa blinka. Ti sjediš i pišeš novu istoriju čovječanstva.
Stoga, kada smo utvrdili kako ćemo okončati naše, ovo-zemaljske, mizerne živote. Oslobođeni od straha, iskoristimo racionalno svoje opcije. Ko zna! Možda će nas sreća pogledati kao mnogo puta do sada. Te pokupimo najsjajniji istoriski trofej. Slavu i uzvišenost Gavrila Principa.
Evo maštanja… Trebamo umjesto zvona, ezana, reklamnih slogana političkih partija. Koje nam samo troše energiju i odvajaju od puta sloge. Emitovati „Ritam Nereda“ i njihovu numeru „Tuđe zastave“. Za početak. Na svim medijima tri puta dnevno. Moliću lepo.
Da se osvijeste svi oni koji radite za to đubre od Visokog predstavnika. Pa tako bunovni i mamurni. Kada dođu sebi. Da brate-mili uzmu kofere i razgulle. Ako treba da se gledamo i demokratšemo, ajmo kod okupatora kući.
Šta fali? Neka se saradnici okpatora obuku u Bosove, Gučijeve, Rosijeve uniforme. Stope u masu. Mi ćemo da donesemo muziku. Tešku aljtiljeriju „Bjesovi – Sta to bi“ numeru. Da nam odzvanja krajolicima. U pauzi, dok svira solo. Iz prikrajka neka izleću naši junaci. Sa istinom u ruci i zvezdom na kapi.
Baš kao što je Bred Pit u filmu Fjuri zaskakao SS-ovce. Neka lete skalpovi, čupaju se porcelanski zubi. Režu lažlivlji jezici. Neka se igraju slavenska plemena. Sve dok neklekne i poslednji fašista na bojnome polju. E onda, neka ide numera „Sunshine – Iza Horizonta“ u pozadini. Čisto da predahnemo i odaberemo sledeći cilj napada.
Jer kod nas su uglavnom opustošeni tereni. Nepogodni za savremene oblike sukoba. Prosto nemamo uslova da pokažemo sav potencial. Trebaju nam infrastrukturno uređeni gradovi. Baš kao što su od gospode. Koji imaju potrebu za demoktratisanjem.
Prepričavali su mi moji, da je 1945. godine bilo lijepo na Berlinu. Pa ono, možemo da se nađemo tamo? Drug Lukašenko je već krenuo. Nema veze što se ne slažemo sa njim po svim pitanjima. Jedno nam je zajedničko. Imamo vas za neprijatelja gospodo.
U tom revolucionarnom kontekstu maštanja. Evo mi ti zapalimo par kontenera na Vrbanja mostu za početak. Dok se ne odlučiš. Neka svira „Dza ili Bu – Ziveo Staljin“ u pozadini. Šta kažeš okupator na moj prijedlog? Da se miris paljenog smeća ponovo pronese Lenjinovom ulicom?
A vi dragi čitaoci, moj pionirski spavači. Da li znate? Koliko ovog momenta, geopolitički, riječima Nebojše Glogovca, boli kurac velike igrače za evropskim kontinentom? Imte li predstavu njihovog međunožnog bola, kada se priča o sudbini Evrope?
A sad dragi moji čitaoci probaj te da zamislite, koliko geopolitičkih Glogovaca, dajete germanskim satelitima na Balkanu? A koliko Bosni i Hercegovini pojedinačno? Ajde, razmislite? U mraku svoje sobe. Dok čitate ovaj portal. Predpostavljam, u potrazi za kritikama upućenim domaćim političarima.
Znam da zvaničnicima Centra Civilnih Incijativa i OHR-a, ovako nešto je nezamisliva ideja. Jer bože moj, tu su Sijedinjene Američke Države. Garant mira. Njihovi lični spasioci demokratije u jugo-isltočnoj Evropi. Evo sad će iz Butmira da polete i ozare. Nas neverne, demokratijom ponovo.
Privedu na informativni razgovor. U mraku kasabe izbuše gume, zapale automobil. Fizički zaprijete. U nemalom broju slučajeva, životno ugroze. Jer posjeduju sve. Od lokalnog kabadahije preko advokata do sudije.
Moje osjećanje koja gajim prema vama, najbolje je opisao Lemi iz „Motörhead“: „Jebi te se Bečki političari, Nju-Ejđz ljudi, ma jebite se!“ Eto, baš je tako rekao. Jer to što vi radite na prostoru Jugoslavije, se ne može više predstavljati kao tutorstvo. Ovo je mnogo više od toga. Ovo je otvorena okupacija. Praćena dvo-deceniskom propagandom.
Blefirate sa tzv „bonskim ovlaštenjima“, propalim mirovnim sporazumom, evrointegracijama, reformama. Jednom riječju glumite kockara. Nama koji živimo na sjeverno-američkom kontinentu. Jasno je da će Amerika uskoro postati Kineska provincija. U kome će Volmart, Kosko, Kanadijentaijer i boga pitaj koja sve ne komunistička kompanija, manipulisati sa nerealnim cijenama.
Amerika prvo mora sebe da zaštiti. Potom od Kine, da zaštiti svoje vazale. Ma sve da promijene deset ambasadora na jugoslovenski prostorima. To ne znači ništa. Ona nas treba. Više nego i jednog korumpiranog činovnika OHR-a. Mi smo njen najprirodniji saveznik.
Ne može višedeceniska okupaciona zona, koju često krstite nazivom Federativna Republika Njemačka, biti faktor bilo kakve stabilnosti u Evropi. A pogotovo ne u Sarajevu i Beogradu. Rodnom mjestu Mlade Bosne i Crne Ruke. Neka svira „The Pretty Reckless – Death By Rock And Roll“.
Stoga nikakvi paravojni muđzahedinski pokreti. Pretnje ekonomskim sankcijama. Besciljno bombardovanje civilne infrastrukture. Sportske i kulturne zabrane. Ne mogu nas preplašiti. I gore stvari smo od vas dobili. Stoga odjebite sa vašim blefovima!
To što u Butmiru i Dubravama trenutno sjede „Lepi Ljudi“ iz numere Merlina Medsona. Ni to ne znači ništa. Za čas se situacija može promijeniti. Pa da umijesto zastave Amerike i Nato-a. Imamo savezničke zastave Teksasa, Rusije ili Kine.