<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Autobiografija jednog idiota

19. februar 2013, 12:00

Prvo pa musko

Učinilo mi se logičnim da prvi blog bude o pisanju. Zašto pisati? Zašto ja pišem? Isto da me pitaš zasto dišem..

Lijepe dekle se lože na pjesnike pa se u nedostatku životinjskog magnetizma mora čovjek ušminkati sa onim što ima. Prednost je što i lakše pada na savjest. Lakše je kolegici prepričati kako ti se sviđa neki momak jer tako divno piše nego jer je tako... Mmm, dobar. Ali udaranje po slabosti nježnijeg spola na romantične riječi nije razlog zašto pišem. Da jeste, to bi mi teško palo na savjest. Već mi samo postojanje te opcije teško pada.

Paleolitska umjetnost bi trebala biti dokaz da čovjek ima urođenu potrebu da se izražava. U kamenom dobu, kad je svakome iole pametnom pračovjeku glavna preokupacija bilo traženje hrane i sigurnog utočišta, bilo je idiota koji su crtkali autobiografije na zidovima pećine. #Lov #Mamut

Sumnjam da su tadašnji idioti imali opipljive koristi od svojih škrabotina. Zašto bih ja sada očekivao da je imam? Danas, doduše, ima poslovnih ljudi medju idiotima. Idiot je inače sinonim za umjetnika, u slučaju da niste znali ili iz konteksta skontali. Svašta čovjek nauči čitajući nasumične blogove, samo treba biti oprezan i razmišljti kritički jer sigurno na ovoj šarenoj svjetskoj mrezi postoje pećinski crteži koji propagiraju neonacizam. Postoje idioti koji ne razumiju moć svojih škrabotina.

Muzika je svugdje. Slušaš muziku dok usisavaš kuću i dok se voziš u autu. Nažalost, kad se voziš u javnom prevozu slušaš muziku po ukusu šofera. Kad gledaš TV slušaš muziku koju reklamne kampanje smatraju prikladnom. Sigurno svi znate koje riječi slijede nakon riječi: "Napravi mi sina," a to govori mnogo o nama kao društvu. (Pod svjetlima kasina.) Ti stihovi su takvo remek djelo da čovjek očekuje da bi morao kopati po najdubljim zabitima univerzuma da zaradi čast da se divi toj domišljatosti jer su istinska remek djela obicno dobro skrivena, a ovakve idiotarije su opće prisutne. Ono što mene zabrinjava je uticaj na našu podsvjest koju ima izloženost opće prisutnoj radijaciji takvih životnih filozofija. Možda jednom budem dovoljno pijan da kažem sebi kao što sam učiteljici rekao bezbroj puta: "Nisam ja jedini! Kako oni mogu, a ja ne mogu?" i napravim nekoj nesretnici sina pod svjetlima kasina, a ona meni zauzvrat napravi gonoreju. Ne mislim da sam toliko glup i neodgovoran, ali znam da mogu toliko popiti. Idiot koji je napisao te riječi, možda je to bio poslovni potez i zaradio kruh, valjda nije bio svjestan da će indirektno da uništi moj hipotetički život.

Ovo se polako oteže, a ne bih da prepadnem ionako plašljivu čitalačku publiku kvantitetom pa bih da zaključim. Da zaključim da nemam zaključka. Ne znam zašto pišem. Ali ako želite još čitati ostavite neki komentar, šerujte i sve to što se radi kad se bloguje. Inače sam zelen i ne znam ništa o blogovanju, ali volim pisati, bez razloga, i nadam se da je to dovoljno.

Do čitanja.