Školska nastava održava se preko televizijskih ekrana.Školski časovi smjenjuju se brzinom munje.Urađeni zadaci šalju se učiteljima i nastavnicima putem mejla ili vibera.
Opšta konfuzija i blaga panika među djecom i roditeljima.Internet (kroz prozor) proslijeđen od komšija.Računar (iz praistorije) posuđen od rodbine.Osnovne lekcije o internetu i slanju mejlova nabrzinu naučene uz pomoć prijatelja.Za nastavu iz informatike ili matematike traži se pomoć društvene zajednice.
Tapšemo svako veče u osam našim zdravstvenim radnicima, ali gdje su svi oni pekari, trgovci, apotekari, pumpaši koji rade svaki dan i uslužuju nas jadne i nezadovoljne i koji dnevno dođu u kontakt s više desetina ljudi.Pitamo li se kako je njima.I za kakve plate rade.
Ta vrsta radnika nikad nije bila u visokom platnom razredu a kamoli sad.Omogućeno je velikim sistemima da rade i nabavljaju robu.Veliki marketi i prodajni lanci rade non-stop i imaju šansu da opstanu i da još dodatno zarade.Jer kupujemo kao da je sudnji dan, uplašeni i očajni.Pa bar da hrane imamo ovako zatvoreni u kućama, da ne budemo gladni i žedni.
Malim zanatskim radnjama, prodajnim objektima, ugostiteljskim objektima, sportskim i rekreativnim centrima zabranjen je rad.Obećano im je svašta ali sve u svemu ništa.Radnici vise nad provalijom nezaposlenosti, vlasnici pred dilemom lipsati ili opstati.
Koliko konobara će se nakon ukidanja zaštitnih mjera vratiti na posao?Koliko će ih uopšte imati posao?Koliko ih već sad nema posao?(ovo se odnosi na bilo kog radnika)
Koliko tih malih radnji će uopšte proraditi nakon svega?Kolika stopa nezaposlenosti nas čeka?
Ko će i kako namiriti gubitke jedne cvjećare ili kioska brze hrane?Kako će se oporaviti vlasnici butika, knjižara, krojačkih radnji, …
Na internetu ljudi vape za uslugama frizera i kozmetičara.
Vratili smo se biciklu kao osnovnom prevoznom sredstvu ali nemamo gdje promijeniti gumu ili popraviti bilo kakav kvar na njemu jer servisi ne rade.
Preko raznih veza, mnoštva obavljenih telefonskih poziva ili pretrage na internetu možemo naći nekog ko će nam sašiti zaštitnu masku, sad već obaveznu za nošenje.
Građevinski radnici rade bez prekida.Radnici iz transporta ne dolaze kućama.Spavaju, jedu i žive u kamionima.Na granicama provode ne sate, već dane.
Zašto je svaki dan red ispred prodavnica?Zato što imamo ograničena sredstva za kupovinu tako da kupujemo samo ono osnovno ili samo onda kad legne plata ili penzija.
Da li je ova korona bolest bogatih ili siromašnih?Bolest ne bira – reći ćete.
Ali bogati sebi mogu platiti lične respiratore i prevoz do bolnice.Ne moraju svaki dan silaziti u kupovinu, čekati u redu ispred apoteke za masku ili na pumpi za jeftino gorivo.Povukli su se po svojim rančevima, hacijendama, vikendicama, kućama za odmor, izbjegavaju sve i svakoga, i najradije rade od kuće.Preračunavaju sebe, nas, kako zajebati radnika a kako državu.
„Pohlepa, glupost je prokleta neman, odsičeš joj glavu, izraste ih sedan…”*
Ostali moraju čekati na odgovor nadležnih službi, krevet u Studentskom centru, slobodan respirator.Strepiti od poziva stanodavca, zajmodavca, zakupodavca, vlastodršca.Svakodnevno primati pozive uznemirene rodbine, kumova, prijatelja koji su istoj kaši.Skupljati račune s pristiglim obavezama, iznalaziti novac za osnovne potrebe, zadržati optimizam.
Ali jedino izvjesno je da se trenutno i jedni drugi nalaze na životnoj prekretnici i zadnjoj liniji odbrane vlastitog načina života ili ukupne egzistencije.
Ova kriza p(r)okazala je sve mane, nelogičnosti, nepravdu i nejednakost sadašnjeg društvenog poretka na globalnom nivou.
Da li će ova prekretnica biti samo na ličnom nivou ili će iznjedriti i neke značajne društvene pa i globalne promjene ostaje nam da vidimo.
“Za lipotu vezan, ništa drugo neman, urlan ka neman, iza obzorja je bezdan, oči se cakle na putu za nigdje, držite mi fige, javin se kad stignen.” *
Neku veče obili su kiosk ispred moje zgrade u potrazi ili u potrebi za cigaretama, za vrijeme policijskog časa.
Jutros me jedan musavi Cigančić zaskočio na izlazu iz zgrade tražeći nešto za klopu.Sretosmo se ponovo, nenadano, pred pekarom.Na njegovu sreću, burek je bio svjež i primamljivo mastan, a muž spreman ponovo se vratiti unutra da ga kupi.
Koliko li je još gladnih?
* TBF