Ante je srednjoškolac čija je izjava sablaznila javnost!
Ja namjerno neću da ponovim njegovu izjavu jer mi jako smeta što već danima dijete nema mira našla se svaka šuša da se ograđuje od njegovih izjava, da ih kritikuje, da se šokira, da se ibreti, ne znam da li se neko krsti…..ili križa, nisam u tom dijelu Mostara.
Dakle, sablaznio nas je Ante koji je iskreno, bez pakovanja, onako kako mogu samo djeca, i neiskvareni ljudi ( ako takvi postoje ) rekao svoj stav!
Možeš si misliti?!
Mene je sablaznilo licemjerje svih onih koji su šokirani?!
Mi smo država koja poznaja institut ” Dvije škole po jednim krovom “….
I to smo imali s kraja 20 vijeka, i sada u 21 vijeku.
Nisu djeca osmislila takav genijalan projekt, nego ovi što se danas sablažnjavaju.
I ne samo da imamo dvije škole pod jednim krovom ( kao da to samo po sebi već nije previše ) nego još djeca imaju poseban ulaz….Pa jedni ulaze na ulaz A, a drugi na ulaz B….Ovakvo ponašanje, ovakva podjela djece od samog starta, od početka njihova školovanja, i inače ovakva podjela ljudi na osnovu vjere, rase, spola, jezika u nekim normalnim državama se naziva jednim imenom – segregacija.
U našoj državi to je prirodno ponašanje. Način života.
I ako ste već Antu od prvog razreda naučili da postoje ” naše ” i ” njihove ” škole………….da postoje ” mi ” i ” oni “….” njihovo ” i ” naše ” se u dječijim glavama za samo prvih 5 razreda škole moralo do te mjere mistificirati da Ante pomisli da s lijeve strane ne žive ljudi.
Ne žive, jer njega u školi nisu učili da tamo lijevo žive ljudi, ne – tamo lijevo žive ” oni “.
I čudimo se čudom.
Pa miša mu u tom istom gradu malo stariji ljudi ne mogu da se dogovore da se nogometne odnosno fudbalske utakmice igraju na jednom stadionu!
Ali tome se ne čudimo, čudimo se Anti.
Ja ne znam da li će Ante nekada saznati za ovu moju bilješku, ali želim da ja sama sebi kažem da njegove izjave mene nisu sablaznile.
Želim da kažem da me oduševilo to što je jedini stisnuo petlju i rekao ono što misli.
Što je glasno izgovorio ono što mnogi prešučuju.
Pa pošto vidim da mnogi pominju u negativnom kontakstu i Antine roditelje, ja ću ih takodje pomenuti.
Dobar ste posao odradili, naučili ste dijete da jasno i glasno kaže ono što misli.
Što bi moj tata meni znao reči: Imaj svoj stav, makar bio pogrešan.
” za konkurs “