Da ne idemo u detalje o Hercegovini, a toliko ih je lijepih da bi Aleksandrijska biblioteka bila premala da ih objedini pričaćemo o onim, kako bi lokalci rekli, nakaradnim pojavama.
Idući kroz Mostar svima je primjetna ideološka borba koja se vodi između zaostavštine partizanskog NOB-a i NDH-zije koja je, decenijama nakon poraza, povampireno ustala iz groblja istorije i polako dobija rat sjećanja.
Ništa bolje nije malo iznad, u Nevesinju u kojem se, doduse, taj rat vodi između Četnika i Partizana, s tim da ovi potonji još uvijek vode po broju bista, spomenika i simbola sjećanja.
Pažnju mi odmah privuče Partizansko spomen groblje. Uredno pokošeno, nije zapušteno kao većina istih u BiH, a njime dominira obelisk sa ćiriličnim natpisom kako je "Časno i pošteno poginuti za otažbinu". Djelimično uništen rubom vremena i sitnim grafitima ipak stoji kao podsjetnik na minule dane.
Sa druge strane stoji ogromni spomenik posvećen Blagoju Paroviću komunisti koji je stradao tokom Španskog građanskog rata, a Nevesinjci bi rekli da ga je sa leđa ubio neki "drug" po direktivi potonjeg nam maršala – doduše o tome je često jugo imigracija i pričala.
Spomen ploče su sirom setališta utopljene u beton, još uvijek jasno vidljive, kao što su vidljivi i noviji pokušaji obnove staza i faune parka.
Ipak, pri dnu je jedan spomenik namjerno polomljen (kažu nedavno) crvenom bojom ispisan pogrdan natpis i niko, bas niko da se osvrne i u tome vidi nešto sporno.
Dugogodišnje bavljenje istorijom sa decenijskim osvrtom na NOB ne daju mi odgovor da je Anica Parovic iz nevesinjskog Partizanskog bila nesto važno, zlo ili bilo šta što bi ljude natjeralo na ovaj potez.
Odgovor je jasan, kao i svuda, obračun sa prošlosti je selektivan, ali dolazi iz frustracije sa sadašnjim stanjem.
Nešto niže stoji grafit posvećen Aleksi Šantiću sa citatom "Ostajte ovdje", ali sve manje ih ostaje, otuda i tolika frustracija preostalih.
Mišići se moraju bildati, nagomilani stres osloboditi, a kako? Pa naravno, najlakše je udariti na Anicu koja je 43-e dala život u borbi.
Nevesinjci dragi, sve da i sam Hitler leži tu, u prošlost, groblja, crkve i sve tome slično se ne dira, to sam baš od Hercegovaca naučio.
Pustite Anicu da počiva u miru, a svoje frustracije i nezadovoljstvo iskalite na onima iz žute zgrade na ulasku u grad. Tu leži Anica vaših problema, a ova partizanka, poginula ona zbog ideala, slučajno ili kako god – neka počiva u miru.