Sklapaš oči i toneš u san
Sinoć se Luna srebrila i smješila
Ne brini mila kad paperje zabijeli
To je samo dan za brigu isplaniran
Da nas podsjeti kako smo ogromni u ovim voljenjima
I šta nam znače susreti kod ok semafora
Zamisli kako trčim na koralno crveno jer puno je čekati zeleno
Da se upletem u mirise tvog zagrljaja
I da Ti kažem kako si Najljepša od svih
I da si jedini stih koji se rimuje s onim muzama iz mora
Tamo gdje je naša Crna Gora
I odakle su nas, u mekom sedefu srca uvijene, ponijeli još nerođene
Sklapaš oči i toneš u san
Ne plaši se ako zašušte krila u tom hodniku si na kratko
Da odsanjaš plavičaste obzore po kojima trčiš poput gazele
I da ti se vile zakunu u bajku, u majku, u sve na svijetu
Kako ljepše nikad nisu srele
A tebi da bude drago što si vidjela izvor koji od svjetla nastaje
I u kojem se ogleda Život
Dok kaplje tečnost kroz vene prepoznaješ gene
Što mirišu na salvie i ljubičasta mora čijim se kraljem proglašava
Junak sa oštricom od srebra koji nas spašava
Od koprena straha koje se pletu oko komora
Jer i ljubav ponekad mora da zadrhti i da se šćućuri kao ptiče
Dok kap po kap anestezije protiče
To je samo dan uskovitlanih paperjastih krila
I čvrsto obećanje da nas sjutra čeka radovanje
Na zmajevoj mapi iscrtani planovi hodnicima soli
Svako zrnce pola boli, pola voli
I svako je isklesano za Te u kristalnoj rešetki gena
U sedef su nas zavijali da se ne ulubimo podno srca
Kad brigom počne da kuca
Kad otvoriš oči čekaju te ruke što se kao pruće
U ljubav i sigurnost pletu i savijaju
Nas su zmajevi učili samo sretne priče
I samo tako se i paperjasti dani završavaju
Kad otvoriš oči začućeš male ptice kako pjevaju
I paperjem iz tvog sna i uzglavlja jastuk za vrapce ušivaju.