Moje ime je Zoran.
Moje ime je Ivan.
Moje ime je Ahmed.
Moje ime je Mordehaj.
Ja zivim na Balkanu i tu pocinje moja sreca i nesreca.
Sreca je sto sam okruzen pametnim i snalazjivim ljudima,moja nesreca je sto je jedan procenat tih ljudi zao i ohol,potkupljiv,glup i gluh.Moji prijatelju su Srbi(pravoslavci),Bosnjaci(muslimani),Hrvati(katolici),Jevreji imam par prijatelja roma,jednog madjara i nekoliko stranaca koji su se doseili poslije nesretnih 90-tih.Volim muziku,prirodu,izlozbe…a mrzim torove i nacionalizam koji nas satire posljednjih 25 godina(najmanje).Iskreno,ima sigurno godina dana kako sam iskljucio neke portale,televiziju skoro da i ne gledam a politiku da ne pricam.Ono sto moram da podijelim sa vama koji ako vas bude bilo na ovom blogu je to da sam UMORAN.Umoran sam od toga da ne idem na hrvatsko more,da ne ostavljam pare hrvatima,da ne idem u Beograd jer tamo su svi zlocinci,ne idem u Sarajevo jer ce mi neko posjeci glavu sabljom…Umoran sam od lazi i umoran sam od toga da mi neko govori sto treba da radim,s kim da se druzim,da ne radim ovo ili ono.Ja sam mozda dijete iz mijesanog braka,mozda i nisam.Umoran sad da gledam penzionere tuznih oronulih lica kako sa stidom kopaju kontejnere jer im nije nista ostalo od onog mizera koji im NASA VLADA baci svaki mjesec.Umoran sam od toga da omalovazavam tudje zrtve,a pogotovo sam umoran od toga da me sputavaju da budem covjek.Umoran sam od nekulture koja je zavladala i unistava sve ono sto smo decenijama njegovali i stvarali,nasi preci i sada mi.Umoran sam da nas zaobilaze svi i da na vrijeme prolazi na kafama/kavama ili kahvama.Umoran sam od toga da se sjetim prijatelja samo kad im je Bozić,Bajram,Hanuka ili neki drugi vjerski praznik.Umoran sam od toga da mi Izetbegovic,Dodik ili Čović odredjuju kome pripadam,sta da radim kako da mislim,jer oni misle samo na sebe,a nas koriste jer smo glupi i slijepi.Umoran sam da komsije/susjede iz Hrvatske i Srbije ili nekog iz Turske volim vise nego onog koga poznajem cijeli zivot i tu je vrata do mene,ili je zivio tu do j****** 90-tih.Umoran sam sto se za sve mora balansirati nacionalni kljuc,a umoran i od toga da se godinama oprastam od prijatelja koji odlaze u inostranstvo da zarade za pristojan zivot.Umoran sam od straha da navece moju suprugu ili mene ne napadne neki kreten kojeg nece privesti jer nisam neciji sin.Umoran sam od nas samih koji dopustamo da nam rade sve ove stvari,koje vidimo ali smo slijepi i glupi i gluhi.Umoran sam sto TVOJ i MOJ posao rade lica koja nisu strucna.Umoran sam sto cekamo na MRI po pola godine,sto nam je zdravstvo dotaklo dno,kao i cjeloupno drustvo.Umoran sam da mrzim Banja Luku,Sarajevo i Mostar samo zato sto tamo zive oni drugi,kojima ne pripadam.Umoran sam sto nam zatupljuju djecu i salju ih na istu adresu u skolu samo pod drugim nastavnim programom.Umoran sam od vjerskih poglavara,koji su sve samo to nisu.Bog je ljubav,ljubav je Bog.NE UBIJ,NE KRADI…toga se ne drze,blagoslov su imali psi rata od njih,a danasnji tajkuni jos uvijek broje novac zaradjen na krvi ovih nesretnih ljudi.Nasih oceva,brace,sestara ma s koje strane oni dosli.Umoran samod toga da klimamo glavom kako se desio zlocin u AUSVICU a nije u JASENOVCU,SREBRENICI,VUKOVARU.Umoran sam od Istorije/historije/povijesti…Zanima me da li ste i vi koji procitate ovo UMORNI??Ja sam umoran.Meni je vise dosta,ja ne mogu da se povinujem ovom raspadnutom drustvu koji ne mari za ljubav medju nama samima.
Moje ime je Zoran.
Moje ime je Ivan.
Moje ime je Ahmed.
Moje ime je Mordehaj.
Ja zivim na Balkanu,nadam se da tu pocinje moja sreca i bolja buducnost.