Dok se narod masovno zabavlja sa plakatiranom zemljom, vlast nam i dalje poručuje: “Yebite se i živi i mrtvi. Nama samo trebate da bi vas i dalje yebali, a dok to skontate bićete toliko izyebani da više nećete imati kuveta ni da dišete.”
Jesmo li kao svjesni? Nismo.
Šta čekamo? Bogojavljenje ili da neko drugi za nas nešto uradi.
Šta hoćemo? Ništa, jer dobro je samo da ne puca.
Mi se igramo, svađamo, prebrojavamo, dijelimo, mrzimo… Mi gubimo kako god da okrenemo.
Šta dobijamo? Povećanje.
Čega povećanje?
Struje, plina, vode, penzionera, odlazaka omladine, onkoloških pacijenata, razvoda, ubistava, samoubistava, javnih kuhinja, molbi za sms pomoć liječenja, kladionica, akciza, zagađenih rijeka, divljih deponija, rupa na asfaltu, magle koju nam godinama prodaju…
A zašto treba povećanje?
Da bi vlast imala veće plate, tople obroke, dnevnice, naknade za odvojeni život, iznajmljeni stan, vozni park, ljetovanja, zimovanja, regrese…
Kako se to zove? Bahaćenje.
Do kada više ovako? Zauvijek.
Zbog čega? Jer samo još obrisom ličimo na ljude. Jer smo se izgubili…nestali.
Kako su uspjeli?
Jer su nam rekli da se svrstamo u torove i naučimo ko su naši, vaši, moji, njihovi. Jer je važnije da komšiji crkne krava, kad nemam ja ne treba ni njemu. Jer je komšija onaj tamo njihov, a mi njihove ne želimo među svojima. Jer komšijino dijete jeste dijete ali nije naše.
I šta ćemo sad?
Gledati kako nam se djeca u nenormalnom broju drogiraju. Kako sve više djevojčice od 15 godina abortiraju. Kako je unuk ubio babu zbog sitnih para. Kako je vozač pregazio pješake kao da su od zraka. Kako je prijatelj prijatelja izboo nožem zbog alkohola. Kako je muž pucao u ženu i dijete. Kako se student objesio. Kako je prebijen profesor. Kako starci prose. Kako su opljačkali kuće. Kako su zapalili žive ljude da izgore…
Možemo li nešto promijeniti? Možemo.
Hoćemo li? Nećemo.
Kako nećemo? Pa izdržo je Mujo i gore. Gurat će se nekako, samo da ne puca.
Al puca ljudi moji…puca na sve strane. Pucamo mi po svim šavovima. Rastavljeni, izluđeni, otuđeni od sebe samoga. Puca svakim danom sve više, po našim džepovima i zdravlju. Puca u porodicama, školskim klupama, radnim mjestima…