O aktivizmu u Istočnom Sarajevu govori se malo a o aktivizmu koji se odnosi na starije skoro pa nimalo. Kao da, kad ste u „trećoj životnoj dobi“ ili ste domaćica nema ni razloga da se iko zapita kako može biti bolje. Teško je, naravno, praviti drastične promjene jer samo oni sa penzijama od 300 KM znaju kako je preživjeti mjesec i kako sačuvati razum, dostojanstvo.
Pomenuo sam vam Roksandu Mičić u ranijoj objavi. Nisam bio zadovoljan time što sam ukratko opisao ono što sam čuo da ova žena radi pa sam uspio da je pronađem i da odvojimo nešto vremena za priču o radu udruženja Probudi se iz Istočnog Sarajeva. „Imamo oko 100 članova. Tačno je da većinu aktivnih članova čine žene tzv. treće dobi i to penzionerke i domaćice i nezaposlene žene, mada imamo i muških članova. Takođe imamo i mlađih, najčešće nezaposlenih članica.“ kaže Roksanda koja je, 2013. odlučila da pokuša popraviti sumornu svakodnevicu. „Penzionerke, domaćice i nezaposlene žene su najviše zapostavljene u našem društvu i nose teret cijelog domaćinstva a za njih nema organizovanih aktivnosti. Naše udruženje tim vrijednim ženama daje šansu da svoj rad valorizuju kroz zaradu, podignu samopouzdanje i dobiju priznanaje porodice i društva.“ ponosno ističe Roksanda.
„Počeli smo sa manifestacijom „Kupuj domaće, jedi zdravo“ 5.10.2013. godine u Vojkovićima, na otvorenom, uprkos hladnom vremenu ali nismo željele odustati“ napominje Roksanda. Prema njenim riječima ideja je bila da sve što žene okupljene oko ovog udruženja (iako tad nije formalno postojalo) postave svojoj porodici na sto ponude i sugrađanima na prodaju. Vojkovići, naselje u kom živi Roksanda je nadomak grada ali skoro pa svaka kuća ima baštu, plastenik i poljoprivreda im nije strana. Vlasnik tržnog centra u Istočnom Sarajevu im je ponudio prostor ispred svog objekta i to prodajno mjesto koriste povremeno u zavisnosti od toga šta i koliko imaju da ponude. „Kupovna moć stanovništva se smanjuje i u skladu sa tim se postavljaju prioriteti i ono se često okreće jeftinijim, industrijskim proizvodima umjesto našim, organskim proizvodima napravljenim po tradicionalnim recepturama koje naše članice prave za svoje ukućane „ objašnjava Roksanda. Kupuj domaće, jedi zdravo je samo jedan od načina koje je Roksanda zajedno sa svojim komšinicama, prijateljicama i poznanicama osmislila kako bi vrijeme provodile kvalitetnije ali i ponešto zaradile.
„Naš prvenstveni cilj je ekonomsko osnaživanje žena kroz edukaciju, davanje informacija, tehničku pomoć i organizaciju prodaje vlastitih poljoprivrednih proizvoda, prerađevina i rukotvorina „ kaže Roksanda i upućuje na Facebook stranicu na kojoj se mogu vidjeti šta sve ove vrijedne žene znaju da naprave. Uspjele su dobiti prostor u tržnom centru TOM u Istočnom Sarajevu koji podsjeća na kakvu izložbenu galeriju sa svim tim rukotvorinama i primjerima zaboravljenih zanata i hobija koje one pokušavaju otrgnuti od zaborava. „Pokušavamo da nađemo načine da što bolje plasiramo postojeću proizvodnju, ali i da proširimo proizvodnju za poznatog kupca čime bismo praktično otvorili radna mjesta, ali su prepreke brojne i teško se prevazilaze“ svjesna je Roksanda prilika u kojima živimo no volje i optimizma im ne fali. „U našim dugoročnim planovima smo zacrtali otvaranje centra za zdravo starenje ali ćemo taj projekat tek da pravimo u ovoj godini“ najavljuje nam Roksanda dio planova.
Na pitanje koliko je (ako je uopšte) lokalna zajednica pomogla ovim ženama, Roksanda kaže da su dvije opštine iz Istočnog Sarajeva (Istočna Ilidža i Istočno Novo Sarajevo) uglavnom izlazile u susret njihovim, skromnim zahtjevima. „Ono što bih posebno izdvojila jeste plan da nam iz opštine Istočna Ilidža omoguće prostor u kome bismo mogli formirati dva proizvodna dijela : jedan za tkanje, pletenje i druge tradicionalne zanate, a drugi za preradu poljoprivrednih proizvoda na tradicionalni način“ kaže Roksanda. Ona objašnjava da je ovo zamišljeno kao svojevrsni međugeneracijski centar gdje bi stariji mogli da nauče mlade stvarima koje ih zanimaju u vezi sa stvarima koje rade.
„Odlasci na sajmove, neformalna druženja pa barem mjesečno uz kafu, posebno za starije, znače mnogo iako to, sigurno, ne zvuči tako“ iskrena je Roksanda. Napominje da bi bilo idealno da se iznađu sistematska rješenja no, kaže nam, ne treba samo čekati da se desi samo od sebe. „ Kroz ovakve ideje se mi okupljamo, podižemo samopouzdanje, pravimo planove. Da barem dio toga sprovedemo u djelo, uspjeli smo a to je, ipak, veliki korak“ kaže ona.
Roksandina ideja nije promijenila svijet ali je promijenila njen komšiluk. Uspjela je da od brojnih obaveza koje domaćice imaju napravi priliku za skromnu zaradu, da u njima probudi želju da same odluče šta bi mogle raditi, zaraditi. Uspjela je da ih okupi, da se upoznaju, da se druže. Slično je i sa penzionerkama. Mnoge od njih, posebno one čija djeca nisu uz njih, skoro pa da nemaju nikakve dnevne aktivnosti van kuće. Ova ideja im je pomogla da se osjete bolje, da žive bar malo drugačije, ljepše, dostojanstvenije.
„Za konkurs“