Ako umre pjesnik
Na vječnoj straži ostane svaki san
Koji je skupo platio da bi napisao pjesmu
Ako umre prijateljstvo
Ostanu trenuci koji katkad dolete
U vrijeme kad ožive leptiri
Tek da te podsjete na smijeh i noževe
Onih koji su ga sjekli. Srce ti porekli.
Kad im se istupe oštrice
Ponovo bi brusili. Otupjelo.
Kosili bi smilje zeleno što ti po duši niče.
Al' ne lezi vraže
Smilju draže da ga više ne diraš
Samo preraste žalosne priče
Zato imaš slamu
Pomalo šuplju, uvelu damu
U njoj se krcka čista filozofija
Skoro poezija o slobodi, zajedno s receptima o mutnim bozama
Znaš kome je polažeš.
Kozama.
Ako umrem ja ili se kao sad, budem mrtva pravila
Nećeš ni da osjetiš
Samo ćeš tiho žaliti
U nekom drugom gradu, u nekoj drugoj ulici pokislih brestova
Što ne možeš da se sjetiš
Nekog s naličja vremena
I kako te je živog
Jedna suza, k'o Jordan udavila
I zaboravila
