Jučer se obilježila godišnjica ratnog zločina nad građanima Sarajeva, većinom Srbima, na Kazanima iznad Trebevića koji se desio u toku opsade Sarajeva i agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Pomirenje i budućnost može se graditi samo na temelju apsolutne istine o prošlosti. Katarza koju treba da dožive svi narodi u Bosni i Hercegovini sastoji se, prije svega, od prihvatanja činjenica o svim zločinima, a posebno, ali i najteže, o zločinima koji su počinili pripadnici onih koje smatraš svojima.
Primjer prihvatanja „vlastitih“ zločina jesu Kazani i Mušan Topalović Caco. Caco je bio komandant 10. brdske brigade Prvog korpusa Armije BiH, koji je pod svojom kontrolom držao jedan dio Starog grada oko naselja Bistrik, i koji je tu počinio brojne zločine, prije svega nad srpskim civilima. Kazani je ime jame na planini Trebević koja se nalazila pod kontrolom 10. brdske brigade i koju je Caco sa svojom jedinicom koristio kao mjesto za ubijanje i kao masovnu grobnicu za svoje žrtve.
Odnos javnosti, od rata na ovamo, prema Caci i Kazanima oslikavaju se, po meni, u nekoliko činjenica hronološkim redom:
– 26. oktobra 1993. godine, dok opsada Sarajeva još traje, Predsjedništvo, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Armija BiH organizirali su akciju „Trebević“, akciju policijskih i vojnih snaga protiv „kriminala u vlastitim redovima“, odnosno protiv komandanta 10. brdske brigade Mušana Topalovića Cace i komandanta 9. motorizovane brigade Ramiza Delalića Ćele;
– Tokom hapšenja, Caco i njegovi pristalice ubili su devet vojnika i policajaca, sam Caco je nekoliko sati nakon hapšenja bio mrtav, službeno je „ubijen prilikom pokušaja bjekstva“;
– Caco je službeno važio kao kriminalac, njegov leš zakopan je na mjestu koje se držalo u tajnosti, vjerovatno kako bi se izbjeglo to da njegov grob postane mjesto za hodočašće njegovih pristalica;
– Međutim, situacija i diskurs naglo su se promijenili godinu dana nakon završetka rata, njegovom oficijelnom sahranom na Šehidskom mezarju Kovači, 2. novembra 1996. godine. Prvo je klanjana dženaza u Carevoj džamiji, zatim je njegov tabut nošen kroz Baščaršiju i na koncu ukopan na Šehidskom mezarju Kovači u prvom redu. Čitavu povorku pratio je impresivan broj od oko 10.000 ljudi;
– Ukopom na Šehidsko mezarje Kovači Caci je oficijelno ukazana čast kao herojskom branitelju opkoljenog Sarajeva i time sa njega uklonjena stigma zločinca;
– Pod naslovom „Istina o Cacinim zločinima“, Dani su u svom izdanju od 10. novembra 1997. godine objavili odlomke iz tajnih sudskih protokola sa procesa iz 1994. godine, u kojima optuženi detaljno opisuju brutalna ubistva na Kazanima. Tako su „Kazani“ netom postali pojam i tema u javnoj diskusiji, i to izričito kao mjesto zločina počinjenih prvenstveno nad sarajevskim Srbima. Dva novinara Dana koja su objavila „Dosje Kazani“, Senad Pećanin i Vildana Selimbegović, na ulici i telefonom dobivali su prijetnje smrću, a bomba je eksplodirala pred redakcijom Dana;
– 26. oktobra 2011. godine po prvi put se jedan političar, tadašnji potpredsjednik FBiH, Svetozar Pudarić, uputio do jame na Trebeviću i tamo položio cvijeće u spomen na žrtve;
– Tada je Pudarić najavio inicijativu za izgradnju spomenika na Kazanima, a 2013. godine potpisao je sporazum o izgradnji spomenika sa gradom Sarajevom;
– Od tada Pudarić i potpredsjednik FBiH u narednom mandatu, Milan Dunović redovno insistiraju na izgradnji spomenika na Kazanima, ali se ovo pitanje pomaklo sa mrtve tačke tek 2021. godine, kada je napravljeno idejno rješenje za spomenik i njavaljena je izgradnja spomenika u narednih nekoliko mjeseci;
– Na spomeniku će, prema prijedlogu, pisati: "Zauvijek ćemo se, s tugom i poštovanjem, sjećati naših ubijenih sugrađana". Ko su sugrađani i ko ih je ubio, prema prijedlogu, neće pisati na spomeniku, ako ikada i bude izgrađen.
Od 1993. godine do danas, Caco je bio ubica, zločinac, heroj, šehid i branitelj Sarajeva, pa opet ubica i zločinac. Sve to vrijeme, stiče se dojam, najprihvatljivije bi bilo da zaboravimo da je Caco ikad i postojao, a jamu Kazani zatrpamo i uklonimo je iz sjećanja.
Međutim, bježanje od realnosti Cacinog zločina neće nas dovesti do katarze, već samo može, neopravdano, okaljati odbranu Sarajeva i Bosne i Hercegovine. To nam nije potrebno jer samo apsolutna istina dolazi u obzir!
*Pojedini dijelovi teksta izvučeni su iz publikacije Nicolasa Molla „Između sjećanja, poricanja i zaborava: Tri studije slučaja o kulturi sjećanja u BiH“ pod izdavaštvom Friedrich-Ebert-Stiftung fondacije.