Po predanju, Eva ubra jabuku i zajedno sa Adamom zbog toga, prognani su iz raja.
Od tada do danas „Eve“ biraju gaće i čarape za svog „Adama“ da svjež i čist, zajedno sa njom putuje autoputem sa šest traka ravno do pakla.
Rodiš se pod opcijom muško ili žensko. Žensko rodi muško. Muško napravi nasljednika. Nasljednika, koji kao da naslijeđuje kraljicu majku Elizabetu II i komplet Rimsko Carstvo, zajedno!
Rodiš se pod opcijom žensko ili muško. Žensko rodi žensko. Muško napravi žensko! Samo žensko…
Žensko koje nauče da bez obzira što je žensko, može ona to i bolje od nasljednika. Ako i ne može, mora!
A kada se rode, žensko i muško plaču podjednako. Šire im se pluća pod naletom prvog udaha, plaču kao da znaju gdje su stigli.
Uz rodni list tog nasljednika poželjno je prikačiti najvažniju rečenicu koju će čuti u životu : „ Ono što može žensko iz mjesta, ne može ni đavo iz zaleta“!
Ne prikače.
Ono muško koje je napravilo ovo žensko, naučilo me da mogu i moram sve sama.
Da znam! Ako zatreba i da primjenim. Plašeći se svilenih nasljednika.
I znam, ali neću!
Mame vaspitavaju nasljednike dok im se zauzete tate staraju o nasljedstvu, zatim vaspitačice u vrtiću za kakvu takvu platu, u krajnjoj liniji i prevaspitači u domovima za prevaspitavanje.
Eve ne vaspitavaju, ne uče ponašanju, manirima i životu Adama. Eve su se zaigrale, a zatim promijenile zvanje i počele da primjenjuju neznanje. Pa im se osladilo, pomislile su da mogu jer su im rekli da mogu.
Greška u fabričkim postavkama.
Eva pod okriljem noći gužvanjem postelje, postaje krojač odijela i života svoga Adama.
Iglu,metar i makaze nije koristila do sada, nije ni važno, skrojiće po svojoj mjeri. Sitnim bodom na Singericu sašiti. Naučiće i da pegla, nevoljko, sve što je prethodne noći zgužvala sama sebi. Nasljednika, punog slabosti koje mu nameće vrijeme u kom živi, lako je presvući. U nevidljive tkanine, slojeve ničega da mu se dive.
I sve dok neko dijete ne pokaže prstom i ne uzvikne:
– Nasljednik je go! Eva ne zna da šije!
On će koračati ponosno na svoju Evu crvenih ušiju pred ljudima, dok se jednog dana ne probudi neki drugi on. Promrzao, gladan i tužan u gaćama i čarapama koje mu je odabrala baš ona. Gaće ga žuljaju od prvog dana, a ni čarape nisu baš one koje mu odgovaraju. Naučiće tako sam da može birati gaće, za početak. One koje ga neće žuljati, jer je do tada upoznao svoju guzicu.
Kada Adam evoluira od nasljednika do cara i navuče gaće po vlastitom izboru, Eva će dugo i neutješno plakati na krilu svoje još neutješnije majke. Kako se Adam promijenio i da nije onaj stari. Onaj kojeg je upoznala nekada u rajskom vrtu ispod one jabuke. A baš takvog ga je zavoljela, ogoljenog. Koliko je samo vremena utrošila na presvlačenje i biranje njegovih čarapa da on bos ne korača kroz život i svijet. Koliko prepravki i zahvata, a on nezahvalan. Koliko muke i truda?
Plakaće i Evina majka, ali ne zbog Eve, već zbog toga „Šta će svijet reć'?“
Car je spalio antički Rim!
Plakaće i vriskati, svaka za sebe, jer su sa toliko ljubavi birale ruho.
Adamovo novo ruho, da se ne prehladi…