Logika je nalagala da u svoj tim ubacite što jače i korpulentnije,tako da se mogu nositi sa naletima prozvanih,suparničkih igrača. No,logika ne ide uz emocije i simpatije,tako da su momci više voljeli da proberu kakvu simpatiju i uzmu je za ručicu,iako bi,u tom slučaju,lanac pukao i poraz bi bio neminovan.Toliko vremena utrošismo na ovu igru,a niko se ne upita koje joj je porijeklo.Nekako vuče na Mađare,možda i Zagorce..Lako je prosurfati i pronaći odgovor,no neka to ostane misterija..slađe je.
Kako to biva,kod nas je,što se politike tiče,jedina konstanta da predizborna kampanja uvijek traje i nikad ne prestaje. Pardon..ima još jedna.Uvijek je velika disharmonija i asimetrija između obećanog i ispunjenog. Pardon..ima i treća konstanta.Nekako se uvijek vrte isti,koji su i zaslužni što,uopšte,egzistiraju prve dvije navedene.Tako se oni aberećkaju i abertudaju,dok građani-narodi-glasači pale baklje na tribinama i troše nerve i glasne žice,iščekujući pogodak ili penaltik,ako ništa…Ali,ima i jedna razlika. Kod njih su emocije varijabilne,pa tako i simpatije.Čas su rukice čvrsto stisnute,čas je stisnut samo onaj srednji prst. Logika? Nema je. Nije je bilo ni kod nas,niti će je i biti,sve dok i dalje budemo divljali na tribinama i gledali iste,bezidejne,netalentovane i istrošene igrače.