Sjecaju se svi, a ono bar vecina, sarajevske tvornice Pretis. Između ostalog, proizvodili su i one Pretis lonce, za dobrog graha i čorbe, a malo koje domacinstvo ga nije imalo. I mi smo imali, mama ga koristi i dan danas. Kad bi hagra bio gotov, zašištalo bi, a to je bio znak da se pripremi stol, da se stave tanjiri, da se pripreme kašike i salata od ribanog kupusa. Pravila bi, mama, svašta u njemu, no bio je najidealniji grah, jer smo ga uvijek voljeli..i buraz i stari i ja..Naročito nedjeljom, kada bi se, jedino, uspjeli svi okupiti i skupa ručati.
Bosanski lonac, kao pojam za čorbu od svega i svačega, često mnogi koriste i kao sinonim za cjelokupnu situaciju, političku i društvenu, u Bosni i Hercegovini. Čak se i Bašeskijinom Ljetopisu može uočiti sva kompleksnost,raznolikost,ali i bogatstvo, bosanske i hercegovačke društvene zbilje, još u to vrijeme, iako je on bio fokusiran na Sarajevo. Da, tada su se, takođe, miješali sa strane, dodavali svoje začine..i ljute i slatke..u naš bosanski lonac, ne mareci što naš čovjek nije navikao na azijske, niti na zapadne, travke i aditive. Što bi marili, kada su gledali samo svoj interes, kada su sebi ugađali, nastojeci ovdašnje narode prisiliti da jedu grah,al na njihov način,da i salatu tako začine da je po njihovom ukusu. Na raskršcu Istoka i Zapada se potrefismo, a to je naš i blagoslov i naše prokletstvo. Od Kulina bana i dobrijeh dana, pa preko tamnog vilajeta,pa austrougarske aneksije,te bratstva i jedinstva, ništa nismo naučili. Saplicemo se, vijekovima,na istim preprekama i valjamo se,kroz sve te vijekove,u istom blatu. Kako drukcije opisati utrkivanje u uvlačenju u guzove,što majci Rusiji,što bratskoj Ankari,što stolnom Zagrebu, nego kao nastavak vječnog saplitanja i valjanja u blatu, bez imalo dostojanstva,a s puno nekog apsurdnog ponosa i likovanja. Dal je Karamarku draži Vitez od Varaždina? Dal je Vučicu bitniji Prnjavor od Jagodine? Jel Erdoanu,uopšte,na pameti neki Bošnjak iz Zenice? Nema šanse..al zato,jednom Josipu iz tog Viteza je draži kamen iz Varaždina od njiva bosanskih,plodnih i bogatih..zato je Miloradu iz Prnjavora bitnije sve jagodinsko,od onog iz njegove zemlje..zato je Ahmetu, Zeničaninu,drago kad Erdoan pobijedi na izborima,pa,maše turskim zastavama po gradu,a nije važno šta mu i ko mu upravlja sudbinom,u tom istom gradu..I bice takvih Josipa,Milorada i Ahmeta,uvijek..bilo ih je i za vrijeme Kulina,bilo ih je za vrijeme Osmanlija,bilo ih je vazda…A naš,bosanski,lonac ce šištati,uvijek..nekad,s više tih stranih začina,nekad s manje..
Kako god,mišljenja sam da je hagra,ipak,puno ukusniji na naš način,s komadom mesa,sa salatom od kupusa..Bez anadolskih travki,ruskih salata i zagorske cvekle..