Vidis, oduvjek sam mislio da sam najpametniji…skoro svaki put sam pogrijesio. Mislio sam da sam poseban, da mnoge stvari koje je univerzum postavio ispred mene, predodredjene da ih JA razumijem. Mislio sam…a onda sam odrastao. Sada vise tako ne mislim, niti o tome vise razmisljam, sjetim se…evo bas kao sada…a onda to zaboravim.
Mislio sam da su prijatelji posebni, da su najvazniji…a onda…nekoliko prijateljstava kasnije…zapitah se, sta su to prijatelji? Sta sam ja prijateljima?
Zivot je igra pitanja i odgovora. Ja pocesto postavljam ptanja na koja ne dobivam odgovore? A i ako dobijem, odmah nadjem prostora za jos jedno pitanje, tako da je bolje da mi ne odgovaras:)
Evo…upravo sada se pitam, zasto ovo pisem i pitam se, zasto se pitam dok ovo pisem!?!?
U beskraju zapetljanih misli, viri jedan zavrsetak…ili je to pocetak…neke zaboravljene i zapetljane misli. Kada malo bolje razmislim, pa to i nije toliko vazno…samo da ih raspetljam….
Dobro dosli u nas maleni pisani svijet pitanja i odgovora
Konfuzije