Kako do posla?
Koje kvalifikacije su najtraženije?
Ko ovih dana zapošljava?
Pa gdje su ti konkursi?
Pitanja koja sebi postavlja svaki nezaposleni građanin ove države.
Postavlja i nema odgovora na njih, jer da ima bio bi zaposlen i shodno tome nebi razbijao glavu nebitnim sitnicama.
Konkursi se otvaraju reda radi, ili već ako nije posao namjenjen nekome, i pukim slučajem vas pozovu na razgovor, vidite kolika je dubioza našeg društva.
Naime, kada se na razgovor pozove mlađa žena u dvadesetim godinama, postavljaju joj se neumjesna, čak mislim i protuzakonita pitanja.
I ovdje ne mislim na ona švalerska, a nije da nema i takvih.
“Jeste li udani”?
Ako kažete: “Da”, slijedeće pitanje je :”Imate li djecu”, ako je i na to pitanje odgovor potvrdan, slijedi zanimacija za broj djece, njihove godine, planove za budućnost i sve ono što potencijalni poslodavac po pravilu nebi smjeo da pita.
I žene odgovaraju na ta pitanje, jer eto misle da to tako treba.
Na pitanje da li sam udana ja odgovorim sa DA, imam li djecu, NE, šta planiram, NIŠTA, HVALA I DOVIĐENJA.
Zašto?
Zato što vidim onaj pogled, to samo žene koje u bile u mojoj situaciji znaju.
Pogled koji kaže: “E sad ako je zaposlim, odmah će ostati trudna, pa ću još i porodiljno morati plaćati, i nekoga da je mijenja, ma zaposlim odmah nekoga ko me neće dovesti u svu tu gungulu”, a Vama izgovara ono dugo AHHHHAAAAA.
Pa iz toga AHHHHAAA se puno stvari vidi, onako unaprijed možda sa nekom predrasudom, ali nažalost uvijek se pokaže ispravnim.
Neki idu tako daleko da Vam ponude ugovor u kojem stoji da se u slučaju trudnoće sami otpustate, bez naknade, bez porodiljnog, bez ičega, i to se potpiše, jer bolje išta nego ništa.
Smara me samo to naše bosansko zalupano shvatanje mlađe žene koja se udala, jer zašto bi dijelila svoj život sa nekim osim za stvaranje brojnog potomstva?
Neshvatljivo, neočekivano i nepojmljivo je da kažete da ne planirate djecu odmah iste te sekunde nakon što potpišete vjenčani list.
Nemam ništa protiv djece, ali zar društvo mora udarati standarde svima, zar to nije lična odluka dvoje ljudi?
I zar neko ko razmišlja o tome hoće li Vas eventualno zaposliti ili neće ima pravo da se upliće u nešto tako lično?
Eto čisto me zanima?