Prije nešto više od godinu dana izvršen je „famozni“ popis stanovništva u BIH.
Iz svih silnih najava i priča stekla sam dojam da će nakon toga da nam cvjetaju ruže i sve ružno će da nestane.
Nema veze što smo imali kilometarske redove onih koji su se željeli prijaviti da nas popišu.Nema veze što je taj posao postao „posao snova“, jer zar treba bolji diplomiranim inženjerima, ekonomistima i ostalima, pa oni su sanjali o tome.
Nema veze ništa jer mi ćemo se izjasniti.
Da me se pogrešno ne shvati, to je bitno.Zbog tog izjašnjavanja smo ratovali i želimo biti evropska zemlja, a za to se trebamo popisati.
Nema veze što sam ja bila zbunjena i nisam znala kako da se izjasnim.Kako neko reče, glupa sam zbog toga.
Kažem ja tom nekom:“ Rođena sam kao Jugoslovenka, preko noći postala Bosanka, pa se to Bosanka nekako izgubi i ja postade samo muslimanka(tako mi upisaše u rodni list), pa onda nekom dođe, nisi muslimanka, Bošnjakinja si.
Onda odem u inozemstvo i ljudi me čudom gledaju, ne shvataju ko sam.Pa kako i bi, na pasošu piše Bosna i Hercegovina.
Možda da im kažem da sam rođena Hercegovka, ali živim u Bosni.Ili da im kažem da sam iz Federacije, ili možda iz SBK-a, ili sasvim možda iz Bugojna.
Nije bitno kako se osjećam, bitno je da se izjasnim da nekom pripadam.
Mi volimo podjele, pa dijelimo sve, to nam je smisao života ovdje.
Jer bitno je da imamo bivšeg reisa kao kandidata za člana Predsjedništva, crkvu koja se gradi 20. godina da bi se vidjela s Mjeseca, zgradu Vlade od 250 miliona maraka, da bi se pokazalo da imamo još jedan glavni grad.
Nema veze što bi popis trebao biti demokratsko pravo izbora i osjećaja pripadnosti…moraš kao oni tvoji jer inače si neprijatelj.
Živim u demokratskoj zemlji gdje vlada autokratija.
Autokratija donese i prve preliminarne podatke, a kako rekoše konačni rezultati popisa biće publikovani sukcesivno, nakon završetka obrade podataka, i to u periodu od 1. jula 2014. do 1. Jula 2016. godine.
Znači još godinu i pol dana neću dobiti potvrdu ko sam.Jel to znači ako me nisu verifikovali da sam u ovom međuprostoru ništa.Možda da se u tom periodu izjašnjavam kao vanzemaljac.
Možda bi mi bilo i bolje.Možda bih tad imala posao, zdravstveno osiguranje, auto…
Popisali su nas, a ruže i dalje cvjetaju samo u našim vrtovima, a ružno nije nestalo.
Popisali su nas, a danas je bila Denisova godišnjica(sigurnost i dalje puta nula), popisali su nas, a sutra je ipak godišnjica februarskih protesta(nezaposlenost i dalje pola građana ove države), popisali su nas, a ipak 4. mjeseca nakon izbora nije formirana Vlada…
Pitam se ko je ovdje lud, a ko zbunjen i ima li uopće normalnih?
P.S. Izjasnila sam se kako sam željela, a ne kako su mi rekli.To je bilo moje pravo i moja dužnost.
*Za konkurs