David Chalmers je filozof i kognitivni naučnik poznat po svom radu u okviru filozofije uma, filozofije jezika i njihove tačke preklapanja s kognitivnom naukom. Chalmers identifikuje svoje filozofsko gledište kao “naturalistički dualizam” i kritikuje fizička redukcionistička objašnjenja mentalnog iskustva, navodeći “explanatory gap” („jaz razjašnjenja“) između računa objektivnog i subjektivnog iskustva. On je najpoznatiji po svojoj uticajnoj formulaciji “teškog problema svijesti“ i njegovom uvođenju eksperimenta mišljenja, koji je upotrebio za tvrdnju da fizička svojstva sama ne mogu objasniti spoznaju i osjećaj.
Da bismo utvrdili polazišnu osnovu problematike koju Chamblers razmatra navešćemo uvodni dio jednog njegovog izlaganja (koje je cijelo priloženo u linku ispod ovog teksta).
„Upravo sada u vašoj glavi vrti se film. To je izuzetan višetračni film. Snimljen je u 3D tehnici s vrhunskim zvukom za ono što sada gledate i slušate , ali to je samo početak toga. Vaš film se može onjušiti, okusiti i dotaknuti. Osjeća ono što i vaše tijelo osjeća ; bol, glad, orgazme. Ima i emocije, ljutnju i sreću. Ima i sjećaja, poput scena iz vašeg djetinjastva, koje se odvijaju pred vašim očima. Popraćeno je konstantnom glasovnom naracijom usklađenom s tokom vašeg razmišljanja. U samom srcu filma se nalazite vi koji ovo direktno doživljavate. Ovaj film je vaš tok svijesti, subjekt iskustva, uma i svijeta.
Svijest je jedno od fundamentalnih činjenica ljudske egzistencije. Svako od nas ima svoj unutrašnji film. Ne postoji ništa što nećemo spoznati ovako direktno. Barem sam ja direktno svjestan svoje svijesti. Ne mogu biti siguran da i vi posjedujete svjesti. Svijest je također ono što daje vrijednost životu. Da nismo svjesni, ničem se u našim životima ne bi mogao pripisati neki smisao ili vrijednost. Ali u isto vrijeme svijest je jedan od najmisterioznijih fenomena u svijetu…
Da bismo integrirali svijest u nauku, potrebne su nam neke radikalne ideje. Neki kažu da nauka o svijesti nije moguća. Nauka je po prirodi objektivna. Svijest je po prirodi subjektivna. Tako da nikad ne može biti nauke svijesti. Većim dijelom XX. vijeka to je gledište preovladavalo…
Neuroznanstvenici kao Francis Crick i fizičar kao Roger Penrose rekli su da je sada vrijeme da se nauka uhvati u koštac sa sviješću. Centralni dio nauke o svijesti u posljednjim godinama je istraživanje korelacije, korelacije između određenih područja mozga i određenih stanja svijesti.“
Za elementarno razumijevanje ovog filozofa također može pomoći i slijedeće ;
David J. Chalmers, “Facing Up to the Problem of Consciousness” Journal of Consciousness Studies 2 (3), 1995, pp. 200-219
– Zašto ova obrada informacija ne ide dalje “u mraku”, bez ikakvog unutrašnjeg osjećaja? … Znamo da se svjesno iskustvo pojavljuje kada se te funkcije izvode, ali sama činjenica da se ona pojavljuje središnja je tajna. Postoji objašnjenje jaza [J. Levine, “Materialism and qualia: The explanatory gap” Pacific Philosophical Quarterly 64:354-61, 1983] između funkcija i iskustva, a trebamo jedan eksplanatorni most da ga pređemo.
– Laki problemi svijesti su oni koji se čine direktno podložnim standardnim metodama kognitivne znanosti, pri čemu se pojava objašnjava u smislu računarskih ili neuronskih mehanizama. Teški problemi su oni za koje se čine da se odupiru tim metodama. … Stvarni problem svijesti je problem iskustva. Kad razmišljamo i vidimo, postoji utisak obrade informacija, ali postoji i subjektivni aspekt. … Kad vidimo, na primjer, doživljavamo vizuelne senzacije: osjećaj kvaliteta crvenila, iskustvo tame i svjetlosti, kvalitet dubine u vidnom polju. Ostala iskustva idu zajedno s percepcijom u različitim oblicima: zvuk klarineta, miris. Tada su tjelesne senzacije, od boli do orgazama; Mentalne slike koje se iznutra oblikuju; Osjećaj osjećaja emocija i iskustvo struje svjesne misli.
– Još jedan koristan način da se izbjegne zbrka [Allen Newell 1990 Unified Theories of Cognition] je rezervisati pojam “svijest” za pojave iskustva, koristeći manje opterećeni pojam “svijest” za jednostavnije fenomene … Ako bi takva konvencija bila široko prihvaćena, komunikacija bi bila mnogo lakša; Kako stvari stoje, oni koji govore o “svjesnosti” često se međusobno saopštavaju.
.
https://blogs.scientificamerican.com/cross-check/david-chalmers-thinks-the-hard-problem-is-really-hard/