Kvasi Viredu je filozof iz Gane, koji već decenijama sudjeluje u projektu koji naziva “konceptualna dekolonizacija” u savremenim afričkim sistemima mišljenja. Konceptualnom dekolonizacijom Viredu zagovara ponovno ispitivanje trenutnih afričkih epistemskih formacija kako bi se ostvarila dva cilja. Prvo, on želi prevladati neugodne aspekte plemenske kulture ugrađene u modernu afričku misao kako bi ta misao postala održivijom. Drugo, namjerava ukloniti nepotrebne zapadnjačke epistemologije inkorporirane u afričke filozofske prakse.
U prethodno kolonizovanim dijelovima svijeta, dekolonizacija ostaje aktuelno pitanje kako na najvišim teorijskim nivoima tako i na osnovnom nivou svakodnevne egzistencije. Nakon što su afričke zemalje postigle političko oslobođenje, dekolonizacija je postala neposredna i neodoljiva preokupacija. Širok spektar akademskih disciplina preuzeo je konceptualne izazove dekolonizacije na različite načine. Discipline antropologije, istorije, politike, književnosti i filozofije borile su se sa praktičnim i akademskim zagonetkama dekolonizacije.
Jedna od Vireduovih briga pri definisanju “afričke filozofije” je očuvanje kolonizovane afričke filozofije u odvojenoj kategoriji od filozofije Afrike prije kolonizacije. Viredu ističe da afrički filozofi imaju jedinstvenu priliku da preispitaju mnoge pretpostavke zapadnih filozofa tako što će ih podvrgnuti ispitivanju na temelju afričkih jezika. Ako pretpostavimo da je afrikanac rođen i odrastao u Kini, njegove misli i filozofija biće vezana za kulturu jezika. Ne samo da će oni prirodno filozofirati na tom jeziku, već i oblikovati svoj život oko tog jezika.
Viredu se suprotstavlja etnofilozofskim pristupima afričke filozofije, tvrdeći da sve kulture imaju svoja posebna narodna uvjerenja i svjetonazore, ali da se one moraju razlikovati od prakse filozofiranja. “Narodna filozofija” ne može igrati ulogu u izvornoj filozofiji, izvorna filozofija zahtjeva primjenu releventne kritičke analize i strogog argumenta.
Na Viredu su posebno uticali Dejvid Hjum i Imanuel Kant, pragmatičar Džon Djui, i epistemološki, metafizički i etički resursi akanske kulture. Rezultat toga je filozofija koja je istovremeno univerzalno relevantna i suštinski afrička.