Džudit Džervis Tomson je doktorirala na Kolumbiji 1959. godine. Ona je profesor emeritus filozofije na MIT-u. Njen rad je prvenstveno usresređen na metafiziku i etiku, u kojoj se služi metafizikom kako bi argumentirala i podržavala etičke stavove. Tomson je dala značajan doprinos područjima metaetike, normativne etike i primijenjene etike, veliki dio njenog rada zagovara ličnu tjelesnu autonomiju.
Njene knjige i članci se često bave temama kao što su ; samoubojstvo, samoodbrana, preferencijalno zapošljavanje i abortus. Tomson je možda najpoznatija po eksperimentalnoj misli koju je predstavila u svom uticajnom eseju iz 1971. godine, ” A Defense of Abortion “, a koja se ponekad naziva i argumentom “nesvjesnog violiniste”. U tom eksperimentu, Tomson analizira hipotetsku situaciju da svaka osoba ima pravo na tjelesnu autonomiju i da je kršenje tog prava nemoralno, bilo da komatozni violinista zavisi od podrške druge osobe za život, ili fetus.
Većina protivljenja abortusu se oslanja na pretpostavku da je fetus ljudsko biće, osoba, od trenutka začeća. Tomas nije takvog stava, ona smatra da fetus nije osoba od trenutka začeća. Kako ona kaže, embrion, novo implantirani sloj stanica , možda nije više osoba od žira. Protivnici abortusa obično većinu vremena provode tvrdeći da je abortus isto što i ubistvo osobe, tek ponekada objašnjavajući korak do nedopuštenosti pobačaja. Tomas predlaže bliže razmatranje problematike.
http://spot.colorado.edu/~heathwoo/Phil160,Fall02/thomson.htm