Čarls Tejlor jedan je od najplodnijih i najšire priznatih filozofa današnjice u okviru engleskog govornog područja. S autoritetom piše u polju moralne teorije, političke filozofije, teorije jezika, istorije zapadne misli, epistemologije i hermeneutike. Trenutno je profesor emeritus filozofije na Univerzitetu MekGil (McGilld). Bio je aktivan i uticajan u politici svog rodnog Kvebeka (Quebec), strastveno se suprostavljajući priznavanju Kvebeka kao posebne zajednice, protiveći se odcjepljenju provincije od Kanade.
Tejlorov filozofski stil leži negdje između analitičke i kontinentalne tradicije, a on usvaja donekle hermeneutički pristup. Tejlor podržava komunitarizam, tvrdeći da mi kao pojedinci imamo obaveze i odgovornosti izvan sebe u našim zajednicama. Prema Tejlorovom mišljenju, priroda savremenog jastva definisana je mnoštvom. Umjesto da je ljudska priroda univerzalna i nepromjenjiva, ona je uslovljena društvom i istorijom.
Da bi razumjeli Tejlorove stavove, korisno je razumjeti njegovu filozofsku pozadinu, naročito njegove spise o Hegelu, Vitgenštajnu, Hajdegeru i Merlo-Pontiju. Tejlor odbacuje naturalizam i formalističke epistemologije. On je dio uticajne intelektualne tradicije kanadskog idealizma koja uključuje Džona Votsona, Pekston Janga (Paxton Young) , C. B. Makfersona (Macpherson) i Džordža Granta.
U svom eseju “To Follow a Rule” (Slijediti pravilo), Tejlor istražuje zašto ljudi ne mogu slijediti pravila, i koja to znanja omogućavaju osobi da uspješno prati pravila. Intelektualna tradicija pretpostavlja da za praćenje uputa moramo poznavati set propozicija i premisa o tome kako slijediti upute. Tejlor tvrdi da je Vitgenštajnovo rješenje to da sva tumačenja pravila privlače prećutnu pozadinu. Ova pozadina nisu više pravila ili premise, nego ono što Vitgenštajn naziva “oblicima života”. Preciznije, Vitgenštajn tvrdi u Filozofskim istraživanjima da je “poštovanje pravila praksa”. Tejlor smješta tumačenje pravila unutar praksi koje su ugrađene u naše tijelo u obliku navika, dispozicija i tendencija.
Slijedeći Hajdegera, Merlo-Pontija, Gadamera, Polanija i Vitgenštajna, Tejlor tvrdi da je pogrešno pretpostaviti da naše razumijevanje svijeta prvenstveno posredovano reprezentacijama. Samo nasuprot neartikulisanoj pozadini reprezentacije mogu imati smisla za nas. Uobičajeno slijedimo pravila izričito ih predstavljajući sebi, ali Tejlor nas podsjeća da pravila ne sadrže načela vlastite primjene: primjena zahtijeva da se približimo neartikulisanom razumijevanju ili “osjećaju stvari” – pozadini.
https://www.prospectmagazine.co.uk/magazine/charles-taylor-philosopher-interview
https://link.springer.com/article/10.5840/pom2001132
http://www.abc.net.au/sundaynights/stories/s4453648.htm
http://www.northwestern.edu/magazine/fall2008/feature/taylor.html