Helen Stjuard, doktorirala je filozofiju na Oksfordu 1992. godine, trenutno je profesor filozofije uma na Univerzitetu u Lidsu. U svom radu ona se prvenstveno fokusirala na probleme slobodne volje, te kombinuje filozofiju uma, metafiziku, filozofiju djelovanja i ontologiju. Stjuard usvaja ono što opisuje kao “animalistički” pristup proučavanju slobodne volje, pretpostavljajući da ako razumijemo ljude kao životinje, ontološki, sa potrebama zasnovanim na našoj animalnoj prirodi, onda možemo bolje razumjeti i odgovoriti na probleme slobodne volje. U svojoj glavnoj knjizi „Metaphysics for Freedom“ (Metafizika za slobodu) (2012), Stjuard razvija ovaj pristup, nastupajući protiv determinističke teorije slobodne volje kao i problema za ljudsku i životinjsku akciju. Kroz svoje ideje, Stjuard je uticala na razvoj post-humanističkog pristupa u filozofiji i kritičkoj teoriji
U djelu “Metafizika za slobodu”, Stjuard postavlja revidiranu verziju libertijanske pozicije. Ona takođe odgovara na nekoliko kritika upućenih libertijanizmu, uključujući Alfred Melov „Challenge form Chance“ (Izaziv iz šanse). Prema Melu, libertatijanizam u suštini znači da je X uradio A, ali mogao je da uradi B. Međutim, Melo ističe, nema fizičke razlike koja sama po sebi čini razliku između subjekta koji bira A i koji bira B (ako ih ima, očigledan izbor bilo bi fizički određen). Zbog toga (zaključuje on), to može biti samo stvar čudne šanse da li X uradi A ili B. Stjuard odgovara razradom primjera. X odlučuje da li da se preseli sa svojom djevojkom ili ne. On teži zajedništvu i nezavisnosti i odlučuje A: da se useli. Gdje je element slučajnosti ili sreće u tome? Stjuard kaže da Melo nudi lažni model odlučivanja i da njegov argument “bez razlike” pretpostavlja previše.
Stjuard je “agencijski inkompatibilist”. Ona analizira ideju da pojedini subjekti potiču od fizičkih uzročnih efekata (drugim rečima, započinju radnje) – i ona odbacuje sva tumačenja ideja koje pokušavaju da dovedu pod determinističku ili kvazi-determinističku perspektivu. Ona tvrdi da razlozi prouzrokuju radnje, ako se razlog razumijeva šire…
Preferirani izraz Stjuardove za ostvarivanje slobode je “riješiti”. Subjekat rješava pitanja preduzimanjem akcije. Ona tvrdi da su se libertarijanci previše usresredili na odlučivanje i biranje, dok je sloboda širi koncept, koji se bolje prenosi kroz izraz “riješi”. Tjelesni pokret se može računati kao akcija koja rješava pitanja. Prednost ove terminologije je da životinje mogu riješiti i pitanja.
Stjuard je u svojoj metafizici osvježavajuća. U prošlosti, razgovor o neprekidnoj složenosti često je bio prolog uvođenja vjerskih pojmova duhova ili drugih natprirodnih entiteta. Nasuprot tome, Stjuard naglašava afinitet između njenog pogleda na niži i viši nivo i različite nauke: fiziku, hemiju, biologiju, zoologiju, psihologiju, medicinu i tako dalje. Entiteti i objašnjenja koja se nalaze u drugim naukama se ne svode na fiziku. Stjuard takođe naglašava stav da je slobodan izbor adaptacija za preživljavanje.