Rođen u Kardenazu ( Cárdenas ) Kuba, Ernest Sosa je doktorirao na Pitsburgu 1964. godine. Iako je pisao o metafizici i filozofiji uma, Sosa je prije svega epistemolog. Sosa je uticajan prvenstvno zahvaljujući uvođenju pojma “epistemologije vrline”, koji je razvijen djelimično kao odgovor na probleme kojima se Getije bavi u nekim svojim naslovima kao što su „Knowledge in Perspective“ (1991) i „A Virtue Epistemology“ (2007).
Epistemologija vrline predstavlja obnovljeni filozofski interes o konceptu vrline, uvodeći intelektualne vrijednosti kao način rješavanja rasprave između fundamentalizma i koherentizma. Evidentiranjem problema obje škole misli, Sosa uvodi epistemologiju vrline, izostavivši formulacijske izraze koji su osmišljeni da objasne znanje i umjesto toga primjenjuje teoriju vrline na ljudski um, koristeći vrlinu kao temelj za procjenu onoga što jeste ili nije znanje.
Sosa sudjeluje u rastućoj zabrinutosti u savremenoj epistemologiji o vrijednostima. Sosa podržava sve češće zastupanu poziciju da postoji niz važnih epistemičkih pojmova koji zaslužuju epistemološko istraživanje, od kojih je jedna vrsta racionalnosti koju je Fojli razjasnio. On (Sosa) proširuje koncepte koji zaslužuju pažljivo epistemološko propitivanje uključujući pojam razumijevanja, ističući njegovu vezu s konceptom koherentnosti i objašnjenja. Obaveze za Sosu su one navike, dispozicije, obrasci zaključivanja i obrasci razmišljanja koji karakterišu lični intelektualni pristup teorijskim pitanjima. Među obavezama neke osobe su epistemička načela koja upravljaju procesima formiranja vjerovanja i održanja, a Sosa ovaj samostojeći dio koristi kako bi se bavio pitanjem epistemičke procjene obaveza.
Kao što se može očekivati od dvostruke teorije znanja, pitanje jedinstva i jednostavnosti iskaza se pojavljuje u cjelini. Sosa pokušava objasniti šta je karakteristično za reflektivno znanje u poređenju sa drugim vrstama znanja koje bi mogle biti navedene, kao što su perceptualno znanje, znanje uvjerenja, znanje iz memorije, induktivno znanje itd. Važno je ponoviti da su pitanja vrijednosti ključna i za odgovor Sose. Sosa tvrdi da refleksija ima “ispravno bližu i konačno determinantivnu ulogu” za razliku od drugih izvora vjerovanja i da je tako važnija od drugih vrsta znanja. Pitanje jedinstva takođe ulazi u igru kada neki kritičari podstiču odricanje jednog od dva nivoa. Reliabilisti će željeti da razjasne reflektivno znanje u pouzdanim terminima, a koherentisti i ostali internalisti će željeti da okarakterišu životinjsko znanje, definisano u smislu apt belief-a, u koherentističkom ili unutrašnjem smislu.