Slijedeći Kristiana Volfa, Edmunda Huserla i Donalda C. Vilijemsa, Simons smatra da metafizika ima dva dijela. Jedan je teorija oblika i najviših kategorija objekata: Huserl to naziva formalnom ontologijom. Drugi je opšti popis svega što jeste, Simons to naziva metafizičkom sistematikom. Putem sistematike formalna teorija dobija mogućnost primjene na realnost. Zbog toga je za njega, metafizika istinska teorija svega: ništa nije isključeno. Ova ekstremna generalizacija otežava dobijanje povratnih informacija o istini ili nečemu što se tiče njenih teorija, tako da uvijek postoji mnoštvo žestoko suprotstavljenih pogleda, od kojih su neki krajnje ekstremni. Nekoliko puta u istoriji subjekta, to je izazvalo skeptičnu reakciju, kao i samu onu logičkog pozitivizma koja se pominje kao jedna od najdubljih i najradikalnijih.
Po njegovoj, Simonsovoj, procjeni, ispostavilo se da su kritike pozitivista otišle predaleko: sami sebe su podrivali. Postoji pravo mjesto i potreba za metafizikom, a ako je dugo potisnuta, ta potreba se osjeća. Nakon nekoliko decenija sredine prošlog vijeka, kada je metafizika kritikovana i u velikoj mjeri se izbjegavala, postepeno je počela da oživljava, najprije u obliku semantike prirodnih i umjetnih jezika, Metaphysics-Lite. S obzirom da se semantika može odraziti na toliko načina, eventualno bi se i metafizika trebala ponoviti za svoje dobro. To je bio interesantan razvoj, jer se veliki broj filozofa odvojeno, u tom periodu, kretao u istom pravcu. Do osamdesetih došlo je do snažnog povratka, i od tada je procvjetala, posebno u analitičkoj filozofiji. Simons voli istaći da živimo u zlatnom dobu za metafiziku. Nažalost, ponovo otkrivena sloboda je opet dovela do nekih prilično ekstremnih i ludih teorija, pa je uslijedio još jedan talas skeptičkih kritikovanja. Ponovo se javila zabrinutost oko toga da li su metafizički sporovi istinski, te se pojavilo i novo ime za metafizičke refleksije o statusu metafizike: “metametafizika”. Simons smatra zaprepašćujućom činjenicu da se metafizika kroz svoje ekscese prislila na ponovne korake ka vlastitoj legitimiciji, koji su ne tako davno preduzimani. Ekstremni pogledi privlače komentare i imitativne i kritičke, dok metametafizika teži da potkopa težnju ka istini prvog reda. Oba preusmjeravaju energiju sa ozbiljnog posla ka opravadanju metafizike, odnosno njenom ispravnom viđenju.
https://sites.google.com/site/petermsimons/