Tarik Ramadan rođen je u Ženevi 26. avgusta 1962. godine u porodici egipatskih muslimana. Njegov otac bio je istaknuti lik u muslimanskom bratstvu i prognan je iz Egipta u Švajcarsku. Ramadan ima magistrat iz francuske književnosti, i doktorat na arapskim i islamskim studijima na Univerzitetu u Ženevi. Takođe je napisao i doktorsku disertaciju o Fridrihu Ničeu ; Niče kao istoričar filozofije.
Ponekad viđen kao islamski učenjak, teolog ili čak propovjednik, Tarik Ramadan prije svega je filozof koji namjerava povezati političke i vjerske stvari. Uznemirujući za neke, pionir za druge, svako ima mišljenje o njemu. Autor je knjiga poput Islam and the Arab Awakening (2011) i What is a Western/Muslim Individual Today (2015).
On ističe problem tumačenja svetih pisama. Sveti spisi se citiraju iako su njihova tumačenja izvrnuta. Naspram pogrešnih tumačenja jedini izlaz bi bilo korištenje druge interpretacije spisa. Govoreći o vlastitim duhovnim iskustvima, kao i krizama koje su sastavni dio tog iskustva, Ramadan ističe konstantno vraćanje jednom dubokom odnosu s Bogom, tvrdeći da će mu on oprostiti ono što ni jedno ljudsko biće nije u stanju. On upravo tu konstataciju naziva džihadom ; borbu protiv vlastitog suda, jer je prva preprijeka za primanje Božje milosti naš lični sud. „Budući da počinjemo sami suditi o sebi, zaboravljamo da može biti najmilosrdniji, samo on može prihvatiti ono što ljudi rade.
„Ono što sam naučio od mojih hrišćanskih prijatelja, taj naglasak na “Bog je ljubav” koji muslimani ponekad zaboravljaju. To mi je puno pomoglo. Znate, moj prvi susret s hrišćanima nije bio u međuvjerskom dijalogu, bio je na terenu u Južnoj Americi, gdje su ljudi govorili o ljubavi i pravdi. Voljeti ljude isto je što i borba za pravdu, a pravda se treba sprovoditi u ime ljubavi. To je do teologija oslobođenja, ali, više od toga, to je nešto što se praktikuje. I mislim da je ovo glavno polje na kojem moramo sarađivati.“
Ramadan dodaje, „moramo priznati, pojedini u našim religijama rade stvari koje nas ne predstavljaju. U svojoj knjizi „Western Muslims and the Future of Islam“ (Zapadni muslimani i budućnost islama), on navodi četiri uslova za istinski međureligijski dijalog, a posljednji je biti samokritičan. „U ime mog učenja trebao bih reći da je neprihvatljivo da muslimani idu u siromašna područja i da se za hljeb kupuje religija.“ Ramadan akcentuje momenat koji naziva „dvostruko razumijevanje“, kako teksta tako i konteksta.
Ramadanova knjiga pod nazivom „Islam: The Essentials“, pokušava utvrditi kako treba doći do željene promjene uma. On između ostalog odgovara na pitanje – Šta znači biti musliman u doba globalizacije?. Ramadan objašnjava da je Šerijat vodič za etiku, a ne samo pravni kod. Korporalne i kapitalne kazne posljedice su njegove “brutalne i doslovne” primjene i trebale bi biti suspendovane.
Ramadan želi da muslimani, osobito oni zapadnjački, misle na sebe kao apsolutni dio modernog društva i da ga guraju u smjeru ljudskih prava i jednakosti prilika.