Dejvid Oderberg je australijski filozof koji živi i radi u Velikoj Britaniji, trenutno je profesor filozofije na Univerzitetu u Ridingu. Oderberga zanimaju područja metafizike, filozofije uma i filozofije religije, ali je možda najpoznatiji po svojoj osobito konzervativnoj etici. U svojoj knjizi „Applied Ethics“ (2000), Oderberg pobija stavove značajnog etičara Pitera Singera, i savremenih utilitarističkih i konsekvencijskih pristupa etici.
U osnovi, Oderbergova etika fokusira se na njegov pojam “nevinosti”, a iz toga proizilazi stav da je namjerno okončanje nevinog života uvijek moralno pogrešno. Za Oderberga, fetus je nevin život, a pobačaj i eutanazija su ekvivalentni ugovorenom ubijanju. Oderberg, međutim, podržava pravo države na smrtnu kaznu kao odmazdu i koncept “pravednog rata”. Životinje, po mišljenju Oderberga, nisu moralni agenti, pa stoga nemaju prava koja mogu biti prekršena.Takođe, Oderberg je bio u prvom planu filozofa zainteresovanih za obnovu tradicionalne ( Aristotelovsko-Sholastičke) metafizike.
U svom djelu, „Primjenjena etika“, Oderberg primjenjuje svoje klasično gledište na neka kontraverzna etička pitanja kao što su : pobačaj, eutanazija, prava životinja, smrtna kazna. On namjerava opovrgnuti stavove poput onih Pitera Singera koji tvrdi da poričemo da je uvijek pogrešno namjerno ubijati nedužna ljudska bića. Oderberg upoređuje legalizovani pobačaj sa ugovorenim ubistvom, tvrdeći kako država nema više prava legalizovati i regulisati pobačaj. Na temu eutanazije, on tvrdi da je to nemoralno jer, kao i pobačaj, uključuje i namjerno ubijanje nevinog ljudskog bića. Dobrovoljna eutanazija više nije opravdana nego nehotična, jer, kako on tvrdi, osoba nema apsolutno pravo da učini sve što želi sa svojim tijelom. Nadalje, on vjeruje da je trenutna naučna definicija smrti mozga nezadovoljavajuća i na metafizičkoj osnovi i na etičkom gledištu. Oderbergova pozicija u vezi pitanja prava životinja slična je onoj Akvinskog – odbacujući u načelu ideju da ljudi imaju dužnosti prema životinjama, jer nisu moralni agenti, ipak vjeruje da ljudi još uvijek imaju dužnosti prema njima se primjereno ophoditi. Po pitanju smrtne kazne, Oderberg podržava pravo države da provede kaznu zatvora jer pravda mora biti nadoknadiva, a smrt, što je najgora kazna, prikladna je kazna za najgore zločine, kao što je, ubistvo. Oderberg ide čak do toga da smatra kako je kontracepcija nemoralna i potiče “pro-lifere” poput sebe da se uključe u “kampanje, proteste, pisanje ili bilo šta drugo što potiče da na najbolji način branimo život”.
https://www.bioedge.org/bioethics/interview-david-s.-oderberg/11695
http://www.newdualism.org/papers/D.Oderberg/HylemorphicDualism2.htm
https://www.nationalreview.com/blog/corner/david-oderberg-ramesh-ponnuru/
https://www.youtube.com/watch?v=zITXtvstHBk