Smak, pa Parni valjak, pa Azra… onda Stefanovski, pa opet Valjak… pa se, ni sam ne znas kako, prebacis na Dubiozu i SARS, pa onda opet Stulic… ma otkud sad odjednom Arsen? … a da – Rundek, njega si zaboravio, pa par novijih Rundekovih, i onda odjednom slusas stare pjesme Haustora i opet Azru… Sjedis na balkonu u prijatno svjeze majsko nedjeljno vece na tackama geografske sirine i duzine 27°58′25″N 82°45′51″W; knjiga koju citas je dobra, jedva si se uspio odvojiti od nje, ostavices koje poglavlje i za sutra, slusas muziku na youtube, zajebavas se sa novom verzijom word-a koja te usporava dok tipkas (i koja ti govori da staris; ma dosta je vise i stalno novih verzija kompjuterskih aplikacija i tehnickih naprava, najradije bi se vratio na kasete i prve verzije mobilnih telefona) i kontas kako je stvarno neuobicajeno prijatno za ovo doba godine u suptropskom klimatskom podrucju, i kako uskoro ni nocna temperatura nece padati ispod 30 C, i kako ces se kad otvoris vrata u bilo koje doba dana ili noci uskoro osjecati kao da te je neko zalio kantom vrele vode, i kako ti ni hladno pivo tada nece pomoci, i kako ces spas traziti u vodi i uz vodu, u moru i u rijeci, i kontas – dobro je to, dobro je da barem imas more i rijeke oko sebe, imao si i prije, tamo, ali nije bilo ovako vruce i nije ovako dugo trajalo, i pitas se otkud ti ovdje i sta uopce radis ovdje, otkud ti na ovih jebenih 27°58′25″N 82°45′51″W, kako se desilo da se od toliko zemalja, od toliko gradova u ovoj zemlji – nadjes bas ovdje, u ovom gradu, je li to bas slucajnost, i uopce – ko si ti dok sjedis na ovom dalekom balkonu i slusas muziku koja ovdje nikome nista ne znaci, koliko je tvojega stvarnog identiteta u ovom tebi, i imas li uopce i drugih identiteta pored ovog…. i majku mu, konta li iko ovdje da je ovo doista prijatno majsko vece (iako je Una predaleko i Jadran je predaleko i nema ih u ovih 27°58′25″N 82°45′51″W)… a muzika koju slusas je stvarno dobra, i knjiga koju citas je stvarno dobra, i razmisljas o tome kako i ti i nebrojeni drugi postoje i ovdje i negdje daleko u nekoj drugoj majskoj noci… i znas da sve to nije ni bitno, nikome, pa odlucis uzivati u trenutku i vracas se Stefanovskom, i vracas se Rundeku, i odjednom opet slusas Dubiozu, i opet slusas Arsena, i opet slusas Azru…