Znate li da postoji Svjetski dan dostojanstvenog rada?E pa ja do danas nisam znala.
Svakog 7. oktobra radnici širom svijeta obilježavaju ovaj dan kao simbol borbe za sigurnost radnog mjesta, redovne plate, zdravstvenu, socijalnu i penzijsko-invalidsku zaštitu.
Sad mi recite koliko vas je zaposleno?Pa mi recite od vas koji spadate u taj mali procenat zaposlenih, koliko ovih stavki koristite?
Pa mi recite u okviru tih stavki u kojem procentu i kvalitetu?
Ako vam kažem da u Bosni i Hercegovini imamo skoro jednako zaposlenih koliko i penzionera, mislite li da da je dobro ili loše stanje?
Loše, sa velikim L!Neću pisati brojke, procente, time se bavi Zavod za statistiku.
Ali ću pisati o dnevnici od dvije marke.Ne satnici, već dnevnici.
Da Bosanci nemaju tako dobar smisao za humor i ne predstave sve na šaljiv način, mislim da bismo bili zemlja luđaka.Ovako smo zemlja čuda, gdje je prosječna plata oko 800 KM, potrošačka korpa oko 1700 KM, a dnevnica 2 KM.
Kako dnevnica 2 KM?Priča je to, mislim ni u Africi je nema.
Ima jedan objekat gdje pijem kafu, radi drug, pa često navratim.Ispočetka sam mislila da je prazno jer dolazim u pogrešno vrijeme, znam da je vikendom krcato.
Kako se to ponavljalo pitam ja njega, majke ti kolika ti je dnevnica?
Kaže on, danas sam zaradio 2 KM.Ne da ga nisam shvatila ozbiljno, već sam se počela smijati.
2 KM, pa to nema ni u Africi.Ozbiljan sam!Radim na procenat.Popio sma dvije kafe, jeo i ostalo je dvije marke.
Sjedim, razmišljam, pa opet razmišljam.Radi od 7 do 23, nije osiguran, nema godišnji, zdravstveno na guranje, i dnevnicu 2 KM.Ima 12 godina radnog staža, a u knjižici ni sat upisan.
Moj tata, 31 godina radnog staža, razboli se, i penzija 326 KM.
Ja radila, ne plate mi doprinose, gubim zdravstveno.
Prijateljica, 7 godina radnog staža, uvijek na određeno.
Prijateljicin momak, dipl.kriminalista, 10 godina na birou.
Jedna divna gospođa, za 40 godina staža, penzija minimalna, jer plata joj minimalna.
Zaboravila sam riječ maksimalno.Maksimalno smo nacija izrabljivanja, maksimalno smo nacija bolesnih, maksimalno smo nacija siromašnih, maksimalno smo nacija sa PTSP sindromom, maksimalno smo nacija koja se iseljava, maksimalno smo nacija koja umire, a ne rađa se, maksimalno smo nacija koja nestaje…
Pa sad mi recite šta je to dostojanstven rad?Za mene misaona imenica, a za vaše dobro nadam se da sam u krivu.
I nadam se da će se ovo robovlasničko stanje vratiti u prošlost.Nadam se da će čovjek vrijediti više od dvije marke koliko košta kafa u Sarajevu.
Zemlja smo u kojoj je kutija cigareta vrijednija od čovjeka.
Kupiti nas može svako dijete iz EU, sa par centi iz svoje kasice.
Volim Svjetske dane, onda sanjam da ćemo jednom živjeti, a ne sanjati!!
*Za konkurs