Planine crne jalovine, uglja, dim, smrad, narandžasti potoci i cesta, svakodnevica mještana Velikog Palančišta i okolnih sela koja se nalaze u blizini rudnika Bukova Kosa kod Prijedora. Ljuti su i nemoćni, a izgubili su svaku nadu da im život na porodičnim ognjištima ponovo može postati normalan.
Na ovom lokalitetu ugalj kopa firma “Drvo-export”, čiji je osnivač Srđan Klječanin Rufi, odbornik SNSD u Tesliću.
Gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor, koji je takođe iz SNSD, građanima koji protestuju zbog katastrofe koju je izazvalo kopanje poručio je da Grad nije nadležan, a iz Ministarstva energetike i rudarstva tvrde da su im ruke vezane
Predsjednik SNSD i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je početkom aprila prilikom posjete Prijedoru izjavio da “eksploataciju uglja na Bukovoj Kosi treba odmah zabraniti“
Dok niko nije nadležan ostaje nejasno zašto je uopšte data koncesija za tu lokaciju kada se decenijama zna da ugalj koji se tu nalazi ima veliki udio sumpora, ili ukratko – da je loš.
Jesu li stanovnici Bukove Kose osuđeni na tihu i sporu smrt, pitanje je koje je postavila potpredsjednik PDP Maja Dragojević Stojić, a koje kada vidite prirodu u ovom mjestu ne možete zaboraviti.
Trovanje
Mještanin Miloš Ćiverica kaže da nije išao na proteste u grad, jer smatra da to ne vrijedi, pošto je u pitanju interes države.
Posiješ baštu, truje ti baštu, truje kukuruze, truje sve. Eno i puši se – kaže Miloš.
Dodao je da im mašine uništavaju lokalni put koji su na ljutu muku uspjeli dobiti.
Ispričao je da uzgaja bikove, radi i bori se da preživi.
– Gdje ćemo mi? Kuda ići? Imam 62 godine, kuda da idem? Gdje je bih otišao? – pita on.
– Ovdje nema života, ovdje ima samo štrik – objesiti se, izvršiti samoubistvo, nema druge – rekao je Miloš i dodao da nakon ovakve situacije više nikada ne može biti kao što je bilo.
Ranko Stakić, koji takođe živi u blizini rudnika na pitanje kako je danas živjeti tu kaže – nikako.
– Došlo je do katastrofe, niti možemo otvoriti prozore, ni zračiti, jednostavno ne možemo disati, naročito ujutro – kaže Stakić.
Dodatni problem im je što nemaju vodu, jer sve ide iz područja koje koristi rudnik.
– Dovozim s druge strane, inače nema to je posve loše, ne možeš je piti, ne možeš se umiti s njom, to je crveno u ruci – kaže on
Žao mu je stoke koja mora piti takvu vodu. Baštu su posijali pa kaže vidjeće šta će biti.
– Kad s tim zalijevaš, ne znam šta da radimo, šta će biti od tog ploda i da li će uopšte biti za ljudsku upotrebu – dodao je on.
Starija mještanka, koja ne želi da javno priča o situaciji, rekla je da sije baštu, jer kaže – nema izbora, ne može sjediti, ali kupus i zelenu salatu neće sijati jer je za to sigurna na ne može biti dobro za jelo. Prema njenim riječima situacija kakvu je zatekla ekipa Srpskainfo još i dobra, kakva zna biti.
“Investitor uživa zaštitu vladajućih struktura”
Jelena Topić iz inicijative „Prijedor se budi“ kaže da je problem to što se od prošle godine vrše stihijska iskopavanja rudnika Bukova Kosa, za koji kaže da je divlji.
– I gore vrše te radove, a zapravo ne bi smjeli jer je udio sumpora u tom lignitu koji iskopavaju jako visok, između 9 i 13 odsto i on utiče na zdravlje ljudi i na vazduh koji udišemo i uopšte na životnu okolinu, uništava je – kaže ona.
Istakla je da su oni grupa građana koja ne pripada niti jednoj političkoj stranci, niti će pripadati, a primarni cilj im je da protestuju protiv rudnika na Bukovoj Kosi.
– Naši protesti su usmjereni protiv odluka vlasti, vladajućih struktura jer očito je kako naša borba traje tako se sve više razotkriva da je evidentno da gore investitor uživa zaštitu vladajućih struktura – kaže ona.
Na pitanje ko je kriv objasnila je da kopanje i rudnik ne bi bili mogući bez lokalne i republičke vlasi. Naročito kada se uzme u obzir da je prva parcela na kojoj je otvoren rudnik na gradskoj parceli.
– Cijela ta priča u kojoj je gradonačelnik govori da su mještani Bukove Kose krivi jer su prodali svoje parcele pada u vodu samim tim što je na gradskoj parceli otvoren rudnik – naglasila je ona.
Prema njenim riječima koncesionar je dobio dozvolu na 9,15 hektara, a vrše se radovi na 36 hektara.
Pojasnila je da se koncesiona dozvola i ekološka dozvola dobijaju jedna mimo druge pa je sve protiv ekoloških standarda i utiče na zdravlje i živote i ljudi i životinjskog i biljnog svijeta, a pod koncesionom dozvolom.
Gore su uništeni izvori pitke vode, jer koncesionar, kako je obećao, nije uspostavio mrežu pitke vode mještanima prije nego što će početi sa radom. To je od Gradske uprave obećano da će se obezbjediti sekundarna mreža, međutim to nikad nije uspostavljeno, a takođe je traženo od mještana da novi priključak za vodu svakog plati 900 maraka. Dakle, prvo je ljudima oduzeto pravo na korištenje pitke vode, a zatim je traženo od svakog ponaosob da uplati iznos novca što je suludo – rekla je ona.
Poređenje sa Hirošimom
Dodala je da je uništen vazduh. Kada pada kiša zbog velikih deponije uglja, lignita, voda zatrovana teškim metalima, sumporom slijeva se u njive. Voda dolazi u pritoke i u gradsku vodu koju piju Prijedorčani. Pčele su odavno pomrle i nestale, a priroda polako gasi.
– Skoro je jedan rudarski inženjer rekao da je to veća katastrofa nego što se desilo u Hirošimi. Zato što kad vi na toj površini tako duboko iskopate nešto i ne zatrpate, tome nema napretka narednih hiljadu godina. A to su već uradili. Isti investitor je to već napravio u Bistrici. Iskopao je, uzeo je šta mu treba i samo je ono ostavio onako – rekla je Jelena Topić.
U subotu će biti održan deseti protest „Ustanak za opstanak“, a na pitanje do kada će trajati protesti odgovorila je da će potrajati.
– Mi smo spremni. Ovo nije kratka trka na 100 metara. Mi smo od starta spremni na maraton. I mi smo i spremni na predvidive reakcije vlasti, iz početka su nas negirali, pa ignorisali. Sad su spremni za dijalog. Ali nama dijalog ne treba, jer su oni vodili dijalog zadnje dvije godine sa mještanima, koji je bio poprilično manipulativan. Mi samo sad tražimo djela – naglasila je ona.