U Bosni i Hercegovini proteklih sedmica mnogo se govorilo o tome koje bi mogle biti namjere EU kada je u pitanju BiH, posebno o njihovom odnosu prema rukovodstvu Republike Srpske nakon izbijanja najnovije krize u vezi sa ovlaštenjima državnih organa na teritoriji Srpske.
Prema razgovorima koje smo proteklih dana i sedmica imali sa diplomatama iz nekoliko evropskih zemalja, može se zaključiti da EU nema ništa protiv niti razgovora s najvišim predstavnicima Srpske, ali da se ne može pregovarati direktno o sudskim postupcima koji su u toku, jer, kako su nam objasnili, EU bi otvoreno ponizila bh. institucije koje reformama pokušava dodatno da ojača i osposobi ako bi mimo njih razgovarali o postupcima koje one vode.
Predstavnici EU žele da nastave puni dijalog i sa srpskim kadrovima i državnim institucijama i sa institucijama Republike Srpske, kao i sa nižerangiranim nivoima vlasti poput opština, kako bi se nastavio evropski put, predložile preostale reforme iz Plana za rast i započeli pregovori o članstvu organizovanjem prve međuvladine konferencije između EU i BiH, samo ne žele razgovarati o sudskim postupcima, kao ni o aktivnostima koje bi dovele u pitanje dejtonsko uređenje BiH, odnosno ustavni poredak zemlje.
Pogotovo, kako se čini, ne žele razgovarati o povezivanju sudskih postupaka i rada državnih organa s jedne strane, i evropskog puta i reformi sa druge strane.
Takođe, iz svega što nam je rečeno jasno je i zašto EU ne želi da ulazi u pitanje o eventualnom hapšenju visokih zvaničnika Republike Srpske. Presuda koja je donesena protiv Milorada Dodika, predsjednika Srpske, nije pravosnažna pa se postavlja pitanje šta ako dođe do žrtava tokom hapšenja, a organi BiH u drugostepenom postupku ponište prvostepenu presudu.
Osim toga, hapšenje zbog pritvora tokom istrage o optužbama za rušenje državnog poretka bi moglo značiti samo privremeni pritvor, s obzirom na to da svako ko nije pravosnažno osuđen može biti i oslobođen, pa se postavlja pitanje rizika koji bi mogao dovesti do uzaludnog gubitka ljudskih života.
EU, kako nam je objašnjeno, nema lični stav o pravosudnom postupku koji se vodi, oni sami žele da institucije BiH samostalno i nezavisno sprovedu postupak i utvrde sve činjenice.
EU se jasno i otvoreno protivi izjavama koje dovode u pitanje ustavni poredak BiH, uključujući i izjave kojima bi se umanjivale ili ukidale nadležnosti Republike Srpske – EU želi samo i isključivo da razgovara o evropskom putu BiH, reformama, ekonomiji, jačanju pravne države i poštovanju ljudskih prava i prava medija na nezavisni rad bez pritisaka, i izvan svog mandata ne želi da izlazi. Pritom, jasno je da EU ne želi ugrožavanje bezbjednosti u BiH, jer bi to ne samo bilo opasno sa BiH, već bi predstavljalo svojevrstan šamar EU da nije bila u stanju da očuva bezbjednost praktično u svom dvorištu.
Takođe, mnogo se govorilo o uslovima koje EU postavlja pred institucije BiH. EU ne postavlja uslove ni prema kome, jedini uslovi EU su pravna stečevina, odnosno propisi koji se odnose na tržišnu ekonomiju, ljudska prava i temeljne slobode. Sve ostalo je do zemalja koje žele da postanu članice, one predlažu zakone, mjere, uredbe i aktivnosti, a EU, kroz djelovanje Evropske komisije, samo konstatuje u kojoj mjeri se predloženim mjerama ispunjavaju evropski kriterijumi i predlaže Evropskom savjetu da li da na osnovu do sada provedenih mjera, donese odluku o daljim koracima ka integracijama BiH u EU.
Najbolji primjer za to je Plan rasta, jer se često govori o uslovima koji su preostali da bi se BiH mogla uključiti u plan. EU nema uslove, EU ima plan koji ima za cilj približiti zemlje zapadnog Balkana jedinstvenom evropskom tržištu, a koje reforme će zemlja predložiti, o tome odlučuje sama. Ono o čemu će EU donijeti odluku jeste da li predložene reforme ispunjavaju projektne kriterijume.