Zlatko Lagumdžija rođen je 26. decembra 1955. godine u Sarajevu gdje i danas živi. Maturirao je 1973. godine u gimnaziji u Detroitu, SAD. Diplomirao (1977), magistrirao (1981) i doktorirao (1988) je na temama iz oblasti informatike i elektrotehnike na Univerzitetu u Sarajevu. Od 1990. je član, a od 1997. godine Predsjednik SDP-a.
Najbolji rezultat na oktobarskim izborima prošle godine, ovoj stranci nije bio dovoljan da bude glavni nosilac formiranja vlasti u Federaciji, ali ni na državnom nivou.
Po velikom broju analitičara iz Sarajeva, SDP je umjesto očekivanog rješenja u proteklim mjesecima postao problem u jednoj od najvećih političkih kriza, u inače isuviše kriznom BiH društvu.
U najnovijem broju zagrebačkih Novosti, Emir Imamović ovako komentariše trenutnu poziciju Zlatka Lagumdžije : “Dečko koji je nekada obećavao može kazati da ima vjerovatno najdulju listu neprijatelja u Bosni i Hercegovini i njenom okruženju. Predsjednik Socijaldemokratske partije nije u dobrim odnosima s dvojicom predsjednika država (Josipovićem i Tadićem), jednom premijerkom (Jadrankom Kosor), jednom saborskom zastupnicom (Vesnom Pusić), te s većinom hrvatskih i gotovo svim srpskim strankama u BiH, a ni sa sunarodnjacima mu veze nisu idilične. Izuzme li se Stranka demokratske akcije, Lagumdžija više ni u Sarajevu ne može naći nekoga tko ga ne smatra apsolutnim krivcem za najveću političku krizu u Bosni od Daytona. Univerzitetski profesor iz ugledne obitelji, rođen prije 56 godina, danas, četiri mjeseca nakon općih izbora u BIH-u, vodi svoju najveću i najbesmisleniju bitku. Od dvaju mogućih ishoda njemu, naime, niti jedan ne odgovara. Ukoliko prihvati – za što su šanse minimalne – formiranje vlasti s onim strankama koje, kako se to kaže, imaju izborni legitimitet iza sebe, sam će sebi skočiti u usta. Prelomi li, a ni za to šanse nisu neke, da bez obzira na broj glasova SDP bude opozicija, indirektno će priznati da je godinama prodavao propuh, ubjeđujući i sebe i okruženje da je u Bosni smisleno politički djelovati mimo nacionalnih matrica”
Originalnost apsurda bosanskohercegovačkog društva je u tome da se politička kriza lomi na stranci koja ima najkraći staž u vlasti i samim tim je najmanje odgovorna za katastrofalnu situaciju u kojoj se nalazi naše društvo. Umjesto da tu poziciju iskoristi na najbolji mogući način, Zlatko Lagumdžija je uspio da prednost pretvori u manu, postajući suprotnost samom sebi i programu koji mu je omogućio veliko povjerenje glasača. Demonstriranje uvrijeđenosti i ljutnja prema medijima koji nisu naklonjeni njegovoj politici, i istovremeno zloupotrebljavanje naklonjenost drugih medija, kao npr. gostovanje od 22 minuta u Dnevniku koji traje 30 minuta na FTV, ne idu u prilog tezi da je mnogo drugačiji od onih koje zbog sličnog odnosa prema medijima kritikuje, na primjer Milorada Dodika.
Vratiće se Valter, uzviknuo je Zlatko Lagumdžija u noći izborne pobjede njegove stranke, misleći na izmišljeni lik partizanskog mangupa iz filma u režiji Šibe Krvavca, koji je zbog popularnosti u Kini, Bati Životinji donio titulu napopularnijeg glumca na planeti.
Problem nije u toj euforičnoj izjavi, problem je što je Zlatko Lagumdžija povjerovao, kao i milijarda Kineza, da je Valter stvarni lik, zaboravljajući da u zemlji u kojoj balisti, četnici, ustaše, partizani i švabe uveliko koračaju zajedno, biti Valter ne znači ama baš nikakvu prednost, naprotiv, znači usamljenost.