Rudnik mrkog uglja „Zenica“ definitivno zatvara svoja vrata, potvrđeno je od strane federalnog ministra energije, rudarstva i industrije, Vedrana Lakića. Glavni razlog zatvaranja je dugotrajan gubitak i nesigurna proizvodnja. Rudnik se već godinama suočava s ozbiljnom finansijskom krizom koja traje više od decenije. Bivši direktor rudnika, Mensur Hukić, na nedavnom saslušanju pred Parlamentarnom komisijom za reviziju, upozorio je da je rudnik imao samo tri mjeseca da preokrene svoju sudbinu, ali to se pokazalo nedovoljnim. Dugovi su nastavili rasti i trenutno premašuju 141 milion KM, a pokušaji finansijske konsolidacije nisu dali rezultate.
Iako je Ministarstvo energije i rudarstva formiralo komisiju koja radi na prijedlogu Zakona o zatvaranju rudnika, konkretna rješenja još uvijek izostaju. Hukić je također upozorio na složen pravni status imovine rudnika, koja je povezana s imovinom „Željezare Zenica“, što dodatno otežava razdvajanje imovine i rešavanje pravnih prepreka.
Situacija za rudare u Zenici postaje sve nesigurnija. U aprilu 2024. godine broj zaposlenih smanjen je na svega 200 radnika, dok ministar još uvijek ne daje konkretne odgovore na pitanje šta ih čeka u budućnosti.
Rudnik „Zenica“ je samo vrh ledenog brijega problema u rudarskoj industriji BiH. Rudnici poput Kreke, Kaknja, Breze i Đurđevika suočavaju se s nagomilanim dugovima i smanjenom proizvodnjom. Do kraja 2023. godine dugovi šest rudnika u Federaciji BiH iznosili su 1,32 milijarde KM. Najočigledniji problem je Rudnik Kreka, koji je zabilježio gubitak od čak 583,5 miliona KM, što premašuje osnovni kapital.
Iako je uloženo više od 500 miliona KM u rudnike, revizija u Federaciji je nedavno pokazala da čak 117 miliona KM tih ulaganja nije bilo opravdano. Slični problemi postoje i u rudnicima Republike Srpske, kao što su Gacko i Ugljevik, gdje radnici mesecima ne primaju plate, a dugovi prema dobavljačima rastu. Sindikati zahtevaju hitnu reakciju vlasti kako bi se spasila egzistencija radnika i stabilnost energetskog sistema.
Bez jasnog plana za restrukturiranje, smanjenje dugova i prelazak na održive energetske izvore, mnogi rudnici mogli bi završiti u fazi zatvaranja, što bi imalo dugoročne posledice za radna mjesta i ekonomiju zemlje.
Kako će Bosna i Hercegovina osigurati snabdjevanje električnom energijom?
Zatvaranje rudnika postavlja ključno pitanje – kako će se obezbediti snabdjevanje električnom energijom? U 2023. godini Bosna i Hercegovina bila je primorana uvoziti struju, iako je ranije bila među izvoznicima električne energije. Odluke o zatvaranju rudnika već su ostavile traga na životima radnika, koji su se našli u novoj agoniji. Mnogi su još uvek u problemima izazvanim prethodnim promenama, a predstojeće odluke mogu dodatno pogoršati situaciju.
Nesumnjivo, potpisnici Deklaracije o zelenoj agendi za Zapadni Balkan bili su svjesni da će ovaj proces biti težak i bolan za zemlju koja gotovo 70 posto električne energije dobija sagorjevanjem uglja, a koja je ranije bila jedina izvoznica električne energije u regionu i u kojoj ovaj sektor direktno zapošljava više od 17.000 radnika. Upravo zbog toga, prelazak na obnovljive izvore energije predstavlja jedan od ključnih izazova.
Obaveze BiH u procesu dekarbonizacije
Tranzicija s uglja na obnovljive izvore energije jedan je od ključnih uslova koje BiH treba ispuniti na svom putu prema Evropskoj uniji. U novembru 2020. godine, Bosna i Hercegovina potpisala je Deklaraciju o zelenoj agendi za Zapadni Balkan i Deklaraciju o zajedničkom regionalnom tržištu Zapadnog Balkana. Time se, među ostalim, predviđa postepeno ukidanje subvencija za ugalj i prelazak na obnovljive izvore energije. Takođe, najavljeno je gašenje svih rudnika uglja i termoelektrana do 2050. godine.
Potencijali obnovljivih izvora energije
Mr. sc. Semin Petrović iz Istraživačko-razvojnog centra za gasnu tehniku govorio je za BUKU o potencijalima obnovljivih izvora energije u BiH i njihovoj primeni. Kako ističe, iako se o vjetroelektranama i solarnim elektranama u BiH često govori, trend njihove izgradnje još uvek nije na zadovoljavajućem nivou. Trenutno postoje tri izgrađene vjetroelektrane, sve u FBiH, ukupne snage 134 MW, te nekoliko stotina solarnih elektrana sa snagom manjom od 100 MW. U odnosu na ukupnu instaliranu snagu postrojenja za proizvodnju električne energije (oko 4,7 GW), to je još uvek zanemariva snaga, a proizvodnja iz tih postrojenja na godišnjem nivou je skromna.
Međutim, prema Petrovićevim rečima, udio vjetroelektrana i solarnih elektrana u energetskom miksu BiH uskoro bi mogao značajno porasti, jer je nekoliko njih već u fazi izgradnje ili pripreme. U nekoliko općina su već tražene ili izdate dozvole za solarne elektrane ukupne snage od nekoliko stotina MW. Takođe, veliki broj subjekata iz industrijskog sektora i domaćinstava planira ili već realizuje izgradnju manjih solarnih elektrana. S druge strane, čini se da kapaciteti za prijenos i distribuciju električne energije nisu prilagođeni porastu snage elektrana, što bi moglo izazvati probleme u skoroj budućnosti.
Petrović dodaje da bi solarne elektrane trebalo planirati zajedno sa postrojenjima za skladištenje električne energije, poput baterija većih kapaciteta, što bi doprinelo stabilnosti mreže. Kao primer navodi Tursku, gdje investitori u vjetroelektrane i solarne elektrane, koji planiraju skladišne kapacitete, imaju prednost u dobijanju dozvola i koncesija.
Zaključak
Da bi proces dekarbonizacije u BiH bio uspješan, potrebni su želja, stručnost i kapital. Trenutno, svaka od ovih stavki je poprilično klimava, a bez konkretnih i temeljnih promena, BiH bi mogla suočiti s još težim izazovima na putu energetske transformacije. Na tom putu, smanjenje zavisnosti od uglja, povećanje uloga obnovljivih izvora energije i stvaranje održivih radnih mjesta predstavljaju ključne faktore za stabilnost energetske budućnosti zemlje.