Žene sa invaliditetom u BiH dvostruko diskriminisane

Prva konferencija žena sa invaliditetom pod nazivom „Žene sa invaliditetom u globalnom ženskom pokretu u Bosni i Hercegovini“ održana je juče u Banjaluci, a na ovom događaju je poručeno da je ova populacija žena dvostruko diskriminisana. Organizator konferencije je Humanitarna organizacija „Partner iz Banjaluke“, uz podršku TASCO projekta u BiH.

Žene sa invaliditetom su u 2013. i 2014. godini održale dva Foruma na nivou BiH i na oba su konstatovale da se u odnosu na druge organizacije žena, udruženja žena sa invaliditetom još uvijek ne prihvataju dovoljno i ne uvažavaju kao ravnopravne, te ih uglavnom tretiraju kao korisnice usluga udruženja žena.

„Stav koji i nesvjesno  izražavaju druge organizacije žena je više milosrdan, nego baziran na ljudskim pravima. Da bi to promijenili, treba ostvariti bolje kontakte sa tim udruženjima, pa je zbog toga ova konferencija i organizovana“, istakli su organizatori.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Osnovni ciljevi Konferencije jesu ukazivanje na pitanja dvostruke diskriminacije žena sa invaliditetom, na rodnoj osnovi i na osnovi invaliditeta, te podsticanje dijaloga i saradnje između ključnih aktera i nosilaca promjena: Mreže žena sa invaliditetom, Ženske mreže BiH, drugih ženskih organizacija, odgovornih institucija, gender centara i istaknutih aktivistkinja.

 

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Vera Bošković, pravnica po zanimanju, iz Udruženja za omladinu sa invaliditetom „Info Part“, kaže da su na ovoj Konferenciji prisutne žene iz različitih sektora, sa ili bez invaliditeta, što je veoma dobro za jedan dijalog.

„Na konferenciji sam imala ulogu da predstavim dostignuća žena sa invaliditetom u oblasti aktivizma. Prezentovala sam stavove o položaju žena sa invaliditetom, kao i naše stavove koje smo donijeli na forumima i radionicama koje smo tokom prethodne tri godine sprovodili. Neki od osnovnih zaključaka su da se žene sa invaliditetom moraju i dalje edukovati po pitanju svojih prava, da moraju mnogo jače istupati u pokretima osoba sa invaliditetom i njihovim organizacijama, te da moraju mnogo više pristupati udruženjima žena uopšte da bi se njihov glas više čuo“; rekla je za BUKU Bošković.

Da bi se situacija popravila, Vera Bošković kaže da su ključne same žene i njihovo djelovanje.

„Ključne smo mi, ključno je naše djelovanje, ali i druge žene koje su već pokrenule razne akcije i koje su u prethodnom desetogodišnjem periodu ipak uspjele da se izbore za određene gender akcione planove, Zakone o ravnopravnosti polova, različite strategije i akcione planove za sprovođenje tih strategija. Važna je aktivnost i drugih žena, aktivistkinja iz drugih nevladinih organizacija. A svi zajedno trebali bismo vršiti pritisak na vladine organizacije, gender centre, Agenciju za ravnopravnost polova i resorna ministarstva“; ističe Bošković.

Žena sa invaliditetom, Vanja Čolić, rekla je da se na organizaciju prve zajedničke Konferencije čekalo jer žene sa invaliditetom nisu bile toliko osnažene da bi mogle da shvate da one pripadaju Ženskoj mreži, odnosno da su na prvom mjestu žene.

„Mi smo svjesni dvostruke diskriminacije žena sa invaliditetom. Žene su diskriminisane na osnovu pola i na osnovu invaliditeta. Ranije smo se mi vjerovatno više fokusirale na svoj invaliditet i da na tom polju ostvarimo svoja prava. Međutim, vremenom, kroz uključenost u razna udruženja i organizacije, polako se pomjerao taj fokus prema pravima žena, jer su se neke žene sa invaliditetom već izdvojile kao buduće liderke u pokretu žena generalno govoreći. Tada smo shvatili da moramo da se uhvatimo u koštac sa problemom, odnosno sa spoznajom da smo mi prvo žene“, ističe Vanja.

 

OSMI MART

Sutra se obilježava 8. mart, a povodom tog dana, Vanju Čolić smo pitali kakav je položaj žena sa invaliditetom u BiH, na šta je ona rekla da je taj položaj veoma loš.

„Jako je loš položaj osoba sa invaliditetom generalno, a žena sa invaliditetom je još lošiji. Sama činjenica da u Banjaluci imamo jednu ginekološku stolicu koja je prilagođena za žene sa invaliditetom govori sve o njihovom položaju i koliko se razmišlja o potrebama ovih žena. Nisam sigurna da u RS igdje više postoji takva stolica, a u Banjaluci je ona nabavljena tek prije dvije godine. Pitanje je da li je osoblje Kliničkog centra Banjaluka osposobljeno da ju koristi“, kaže Vanja Čolić.

Ova konferencija je imala za cilj da žene sa invaliditetom budu prepoznate od Ženske mreže kao ravopravne članice te mreže.

 

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije