Ženama žrtvama porodičnog nasilja: Važno je da znaju da nisu same

Foto: Ilustracija

Kroz rad Fondacije Udružene žene aktivna je SOS linija 1264 na kojoj žene mogu
prijaviti porodično nasilje i dobiti konkretne savjete šta mogu da urade i kako
da se izvuku iz pakla u kojem se nalaze.

Amela Bašić
Tomić, koordinatorica Sigurne kuće u Banjaluci
, kaže da
kada žena prijavi nasilje na SOS liniju, ukoliko je poznat identitet žrtve,
prvo se kroz razgovor osnaži i stiče povjerenje, a zatim se upoznaje sa svojim
pravima od strane SOS savjetnice.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

“Upućuje se da nasilje prijavi policiji i/ili
nadležnom centru za socijalni rad, a ukoliko je žrtva saglasna može i SOS
savjetnica prijaviti nasilje subjektima zaštite i upoznati ih sa slučajem.
Takođe, žrtvi se objasni da ona može sama tražiti putem zahtjeva smještaj u
Sigurnu kuću ako ona to želi i smatra da joj je ugrožena bezbijednost. Ako SOS
liniju žrtva poziva anonimno, takođe se upoznaje sa svojim pravima i osnažuje
za prijavu nasilja. Dešavalo se da žrtva nekoliko puta zove prvo anonimno, a
onda se predstavi i krene u realizaciju prijave nasilja”, kaže za BUKU Amela
Bašić Tomić.

Ona dodaje da u slučaju prijave nasilja u porodici policiji,
oni su dužni da postupaju sa žrtvom na senzibilisan način i da je upute u njena
prava i mogućnosti koje ona može ostvariti nakon same prijave.

“Obaveza policije je da pruži žrtvi zaštitu i
sigurnost, procijeni rizik od ponavljanja nasilja i spriječi da se to dogovodi.
Takođe, policija ima obavezu da sarađuje i o nasilju obavijesti i druge
relevantne subjekte zaštite koji mogu pomoći žrtvi i njenoj djeci”, dodaje naša
sagovornica. Ističe da ukoliko je prijava išla nadležnom centru za socijalni
rad, oni procjenjuju njene resurse i kapacitete, te socijalnu mrežu podrške i u
razgovoru sa žrtvom donose odluku o odlasku žrtve kod primarne porodice, u
iznajmljeni stan, sigurnu kuću i sl.

“Žena se smješta u Sigurnu kuću onda kada policija ili
centar za socijalni rad procjene da postoji mogućnost da se nasilje ponovi ili
kada žrtva sama podnese zahtjev za smještaj u sigurnu kuća zbog straha da se
nasilje može ponoviti”, pojašnjava Amela.

Napominje da žena u Sigurnoj kući prema Zakonu o
zaštiti od nasilja u porodici može ostati 6 mjeseci, u izuzetnim situacijama do
godinu dana ili do momenta okončanja sudskog postupka.

“Njen boravak u Sigurnoj kući se produžava na osnovu
inicijative stručnih radnica u Sigurnoj kući i odluke nadležnog Centra za
socijalni rad da njen boravak produži. Nakon adaptacionog perioda, faze rada sa
korisnicom i djecom, neophodno je omogućiti ženi žrtvi nasilja adekvatnu
izlaznu strategiju koja podrazumijeva pronalazak zaposlenja i stana. Nakon
toga, žrtva napušta Sigurnu kuću i njeno stanje se prati u narednih 18 mjeseci.
Žrtva se upoznaje i sa produženom zaštitom i mogućnostima da koristi podršku
Fondacije i nakon izlaska iz Sigurne kuće. Žrtva može da ide na psihoterapijske
tretmane, da dobije besplatnu pravnu pomoć i da se uključi u grupe samopomoći i
na taj način nastavi sa osnaživanjem i podrškom”, ističe naša sagovornica.

Iz Centra za
socijalni rad Banjaluka
kažu nam da prvi korak kad žena prijavi nasilje
zavisi od više faktora, odnosno da li se radi o ponovljenom nasilju, da li su
činu prisustvovala maloljetna djeca i da li je neophodno zbrinjavanje žrtve.

“U saradnji sa policijskim službenikom koji nas obavještava
o prijavi nasilja procjenjuje se stepen rizika bezbjednosti žrtve, koji je nizak,
srednji ili visok, i u skladu sa tim se i djeluje. U zavisnosti od procjene
rizika bezbjednosti žrtve procjenjuje se stepen prioriteta u postupanju, a to
su neodložno, hitno i redovno”, rekli su za BUKU iz Centra za socijalni rad
Banjaluka.

Ističu da socijalni radnici koji su zaposleni u
njihovom Centru ohrabruju žrtvu da iznesu svoja iskustva vezana za nasilje i
daju jasnu poruku da je za nasilje odgovoran počinilac nasilja.

“Pružanje pomoći i podrške u postupcima koji su
pokrenuti jer je važno da nasilnik bude sankcionisan, da ne da se odustaje od
prijave. Obaveza stručnih radnika je da žrtvi pruže sve usluge i omoguće ostvarivanje
svih prava iz nadležnosti CSR, upoznavanje sa pravima koja su propisana zakonom
o zaštiti od nasilja u porodici. Tokom trajanja cijelog postupka voditelj
slučaja je podrška žrtvi nasilja u porodici u vidu psihosocijalne podrške i
podrške u ostvarivanju prava, a tu su i uopšteni koraci obzirom da je svaki
slučaj individualan i zahtjeva drugačiji pristup. Mi dostavljamo socijalnu
anamnezu sa prijedlogom mjera Ministarstvu unutrašnjih poslova i Okružnom
javnom tužilaštvu”, kažu nam iz Centra.

Ističu da u slučajevima kada ne postoji drugi vid
zbrinjavanja, ali uz obavezan pismeni pristanak žrtve, žrtva se smješta u Sigurnu
kuću. U Sigurnu kuću žrtva se može smjestiti i ukoliko postoji mogućnost drugog
zbrinjavanja, ali da je Sigurna kuća sigurniji vid zbrinjavanja u tom trenutku.

Iz PU Banjaluka
kažu nam da je na osnovu zakonskih i podzakonskih propisa kojima je, između
ostalog, regulisano postupanje nadležnih subjekata u slučajevima nasilja u
porodici ili rodno zasnovanog nasilja i zaštite žrtve nasilja na teritoriji
Grada Banjaluka propisanih Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske, Krivičnim
zakonikom Republike Srpske, Zakonom o prekršajima Republike Srpske, Zakonom o
zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, Pravilnikom o načinu
sprovođenja hitnih i zaštitinih mjera koje su u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih
poslova Republike Srpske i drugim zakonskim i podzakonskim aktima koji uređuju
ovu oblast, Policijska uprava Banjaluka obavezna preduzeti sve neophodne mjere
i radnje u cilju dokumentovanja krivičnog djela, prosleđivanja informacije
nadležnom tužilaštvu, sudu i koordinacije sa nadležnim centrom za socijalni rad
i zdravstvenim institucijama.

“U slučaju prijave nasilja u porodici policijski
službenici izlaze na lice mjesta događaja, provjeravaju navode prijave,
prikupljaju obavještenja o događaju i učesnicima na licu mjesta u cilju
sačinjavanja izvještaja o procjeni rizika, obaviještava se Centar za socijalni
rad i javni tužilac koji rukovodi istragom te se po potrebi vrši uviđaj i
preduzimaju druge mjere i radnje u cilju rasvijetljavanja i dokazivanja krivičnog
djela”, kažu za BUKU iz PU Banjaluka.

Dodaju da ukoliko postoje osnovi sumnje da je lice
izvršilo krivično djelo lice se lišava slobode i zadržava najduže 24 časa, kada
se u zavisnosti od situacije predaje tužiocu, koji odlučuje da li će nadležnom
sudu dostaviti prijedlog za izricanje mjere pritvora ili neke druge mjere ili
se u toku zadržavanja lica uz saglasnost tužioca, policija obraća nadležnom
sudu prijedlogom za izricanje hitne mjere udaljenja iz stana.

“Ukoliko od strane suda ne bude izrečena mjera
pritvora, ali se izrekne hitna mjera udaljenja iz stana, nadležna policijska
stanica vrši kontrolu poštovanja te mjere.  Smještaj žrtve u sigurnu kuću preduzima se u
slučaju kada se smatra da bi se na taj način postigla najbolja zaštita žrtve,
ukoliko se druge opcije nisu pokazale efikasne ili se nisu mogle sprovesti iz
objektivnih razloga, na primjer izricanje hitne mjere udaljenja iz stana
odnosno kuće. Smještaj u Sigurnoj kući određuje Centar za socijalni rad”,
ističu iz policije.

Na kraju kažu da su policijski službenici, prilikom preduzimanja
mjera i radnji, dužni da žrtvama pruže psihološku podršku, upoznaju ih sa
njihovim pravima kao i sa pravom korištenja osobe od povjerenja u postupku.

Na području Grada Banjaluka u toku 2022. godine Okružnom
javnom tužilaštvu Banjaluka dostavljena su 104 izvještaja za 106 počinjenih
krivičnih djela „Nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici“.

PRIJAVA PORODIČNOG NASILJA

Građani/ke Bosne i Hercegovine moraju znati da je
nasilje u porodici krivično djelo, te da u slučaju izloženosti tom obliku
nasilja, svoje pravo na zaštitu treba da potraže na sljedeće načine:

– Prijavom nasilja policiji na broj 122

– Pozivom na besplatane SOS telefone 1265 (za FBiH) i
1264 (za RS)

– Obraćanjem Centru za socijalni rad u vašoj opštini,
od čijih službenika/ica možete zatražiti smještaj za vas i vašu djecu u jednoj
od sigurnih kuća gdje vam se može pružiti neophodna medicinska,
socijalno-pravna, psihološka i druga pomoć

– Traženjem pomoći od nevladinih organizacija koje se
bave zaštitom ljudskih prava.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije