Vidite, na ovoj fotografiji prikazan je zemljotresom uništen auto-put. Ipak, Japanci su za samo šest dana uspjeli da obnove dio ovog puta tako da izgleda kao da se ništa nije dogodilo. Čak su se pozabavili i zasadima između puteva.
Ne, nije riječ o foto-šopu, vanzemaljcima, propagandi ili nečemu sličnom. Ljudi su ovo napravili. I, da, za 6 dana. U svom ovom zlu, katastrofi i užasu.
Zašto su ovi čudni i nama toliko strani i nerazumljivi ljudi ovako brzo odreagovali?
Vidite, tako oni doživljavaju patriotizam. Za dobrobit zajednice, pogotovo u zlom vremenu koje ih je zadesilo, bilo je prijeko potrebno da se što prije obnovi infrastruktura. Čak i u toku same katastrofe. Ti čudni ljudi, iz zemlje Izlazećeg Sunca, tako doživljavaju patiotizam. Pomažu svojoj lokalnoj zajednici, za dobrobit čitavog društva i civilizacije stare preko 2000 godina. Baš su čudni.
Zar im nije bilo bolje odmah urgentno donijeti neki novi Zakon o javnim nabavkama, podijeliti ,,situaciju” na više resora i pripadajućih ministarstava, raspisati dva otvorena i jedan interni tender, sazvati desetak presica pa onda pristupiti ,,idejnom rješenju” problema?
Nije li bilo logično sačekati predizbornu godinu da se narodu obeća rekonstrukcija uništenog auto-puta? Ovo ovako nema nekog posebnog smisla. Grade auto-put odmah i bez političkih i stranačkih interesa. Bože me zakloni, rade ga džaba i to sebi! Pa, to ne biva! I koliko je ovo dana prije roka urađeno? Ima li žalbi, kako su građevinci uvedeni u posao? Kažem vam, čudan narod.
Pa, zar nije bilo normalnije, kao kod nas, da se 125 metara auto-puta gradi 5 godina? Milimetar po milimetar. A svaki milimetar hiljadarka maraka. I tako se svako ugradi. Od snaje i šurnjaje do 5 koljena neimara. A, neimari se smjenjuju, kao mornari na amsterdamskoj prostitutki. Štrabag, CPM, Niskogradnja…. I na naših 125 metara se obrnulo nekoliko stotina miliona evra, bilo je i radnika koji su burgijali nešto, dobili su napojnice i sl…. U cilju rastezanja marjanovih asfaltnih muda, probijen je i jedan tunel u pola Lijevče polja. Tako će se djeca moći sankati niz vještačko brdo. Valjalo se i tu ugraditi.
Na kraju projekta, koji još nije ni vidio kraja, ustanovljeno je da su se građevinci na trasi od nekoliko kilometara malo zajebucnuli, pa su promašili izlaz na Savu za nekih 200-300 metara. Jašta. To je i bila namjera, kako bi se odradili pristupni putevi nepostojećem auto-putu. Onda nove javne nabavke, novi tenderi, snaje i šurnjaje…Pa, normalno.
A patriotizam naš svijet ostavlja za pljuvanja, klanja, nabijanja na kolac i slične zabave. Neće valjda patriotski raditi za džaba. Jebo zemlju, niko je toliko ne voli. Osim, možda, Japanaca.
A, otkuda nama tolike pare za višegodišnju zabavu asfaltiranja?
Pa, dali nam Japanci. Oko 300 miliona EURA, bespovratnih. Da, možemo dobro da se zajebavamo. Čudan neki narod, velim vam.
Vidite, i naš narod je u nesreći, ali mu se ne divim. Ne brine njega puno krađa, korupcija, otimačina, zidanje Skadra u Klašnicama. Na proteste ne izlazi jer je kiša u najavi.
Nego, ne treba nama cunami i radijacija. Nebo nas je obdarilo našim vođama stada, pastirima koji su razorniji i teži od svake Božje kazne.
Jedino što im možemo poslati je kakav zemljotres podrške, a toga, koliko osjetim, imamo.
Od istog autora