Ljubav mačke i miša. Neprijatelji, ali saradnici. Tehnička saradnja, ali ideološka neslaganja. Tako, i na još bezbroj načina, bi se mogla opisati saradnja vlasti entiteta Republika Srpska sa NATO savezom.
Vlasti Republike Srpske godinama grade narativ o NATO savezu kao neprijatelju, agreseoru i vojnoj alijansi čije članstvo ne zanima Republiku Srpsku.
Predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović je više puta NATO savez nazvala agresorom.
“Porušene kuće i domovi mogu da se obnove, kao i mostovi, bolnice, škole, putevi, pruge i fabrike. Trajni ožiljak, ali i sramota na obrazu agresora, ostaju ugašeni životi nevinih ljudi i dece koji nikada ne mogu da se nadoknade, niti presale”, rekla je Cvijanović u martu 2022. Prilikom obilježavanja godišnjice NATO bombardovanja Kraljeva.
Više od dvije godine kasnije Željka Cvijanović u Briselu (18.12.2024.) nakon sastanka sa generalnim sekretarom NATO-a Markom Rutteom šalje drugačije poruke.
„Zahvalni smo NATO-u na podršci koju nam je pružao tokom godina. Zapravo očekujemo da će ova podrška biti tu kad god bude potrebna. Takođe bih željela posebno se zahvaliti na podršci datoj u smislu izgradnje kapaciteta, odbrane i srodne bezbjednosti, izgradnje kapaciteta i željeli bismo da se ta podrška zapravo nastavi i u budućnosti“, rekla je Cvijanović prije tri dana u Briselu.
Za vojno-političkog analitičara Đura Kozara poruka predsjedavajuće Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović može se shvatiti kao podrška NATO-u iz Republike Srpske, budući da je na skupu u Briselu izjavila da iznosi stavove entiteta, a na BiH.
“To naravno ne znači približavanje RS-a tom vojnom saavezu, ali bolje i zvanična saradnja sa NATO-om, nego njegovo odbijanje. Znakovito je dan poslije njene izjave Vijeće ministara u NATO poslalo Program reformi za 2023. godinu kojeg su ministri iz RS-a nekoliko puta odbijali čak i da se stavi na dnevni red Vijeća ministara”, uočava Kozar.
Politička analitičarka Tanja Topić zapaža da su poruke koje smo čuli iz Brisela u raskoraku u s onim što govore zvaničnici iz RS- za domaću upotrebu i onome što je namijenjeno međunarodnim zvaničnicima.
“Sigurna sam da će ta poruka iz usta domaćih zvaničnika biti interpretirana kao spremnost da se primi svaka vrsta podrške a nikako kao spremnost na članstvo. Dakle, nastaviće i dalje da zbunjuju građane, jedno da govore, drugo da misle, treće da rade”, mišljenja je Topić.
Vlasti Republike Srpske godinama snažno dobacuju mogućost članstva u NATO savezu, a ponekad se osporavaju i pitanja tehničke saradnje. No, za Kozara sam susret Željke Cvijanović sa generalnim sekretarom NATO-a Markom Rutteom je važan korak.
„Budući da su ranije lideri iz RS-a izbjegavali razgovore sa predsavnicima ovog saveza. Ne mislim da je i prije bilo neprijateljskog stava iz RS-a prema NATO-u čim su prihvatili saradnju Oružanih snaga BiH s tim savezom. Republika Srpska prema NATO-u slijedi ono što radi Srbija koja čija vojska ima više vježbi sa tim savezom nego Oružane snage BiH“, kaže Kozar.
Da li je NATO za vlasti RS-a prijatelj ili neprijatelj?
Odnos entitetskih vlasti prema Sjevernoatlanskom savezu tako ostaje pomalo nejasan i zbunjujući za građane koji su prethodnih godina bili izloženi brojni, bilbordima s porukom „Ne BiH u NATO“.
Iza takvih poruka navodno stoje anonimni građani, ali mnogi sumnjaju da je to djelo vlasti.
Glavni narativ je da je NATO neprijatelj i agresor pa poruke poput one koju je poslala Željka Cvijanović iz Brisela otvaraju pitanje stvarnog odnosa RS-a prema NATO-u.
„NATO je za vlast RS-a očito organizacija s kojom se rado sarađuje. Ne znam zašto vlast u tom entitetu javno toliko loše govori o NATO-u kad priznaju njegovu ulogu u očuvanju Dejtonskog sporazuma? Tvrdim da bi za BiH bilo bolje da je u tom vojnom savezu, nego da nije pod njegovim kišobranom. Pogotovo u svijetu koji je multipolaran i gdje je zemlji kao što je BiH potreban moćan saveznik, a to je upravo NATO“, mišljenja je Kozar.
Topić kaže da, ako je vjerovati domaćim liderima iz RS-a, što je dosta upitno, onda je NATO isključivo neprijateljska organizacija i narativ u odnosu na NATO spada u matricu izrazito anti-zapadnog odnosa.
“Političari taj izrazito negativan odnos prenose putem medija na građane, i dok spekulišu, prave tajne racunice, zvanicnicima NATO-a govore o značaju podrške ove organizacije, dotle ugrađuju negativne konotacije o istoj u stavove stanovništva, odgajajući ih na neprijateljstvu, netrpeljivosti, mržnji prema svemu što se vezuje uz ovu organizaciju. I to je ta dvoličnost i licemjerstvo politike, koja se poigrava sa sopstvenim građanima. Ugao iz kojeg se posmatra taj odnos, odnosno da li se o NATO govori iz Banjaluke i Brisela određuje i to da li im je NATO prijatelj ili neprijatelj. Zavisno od potrebe, pod kapu im sve može stati”, zaključuje Topić.