Britanija je 11. aprila objavila da je sankcionisala člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika i predsjednicu Republike Srpske Željku Cvijanović zbog pokušaja da naruše legitimitet i funkcionalnost države BiH.
Ove sankcije uključuju zabranu putovanja i zamrzavanje imovine i prve su u okviru režima britanskih sankcija za BiH.
Milorad Dodik najavio je da će Vlada i druge institucije Republike Srpske odbiti sve programe koje je u ovom entitetu kreirala Velika Britanija.
“Možda ćemo promijeniti i Zakon o javnoj upravi koji je kreirala Velika Britanija i napravićemo naš zakon o javnoj upravi”, rekao je Dodik.
U izjavi tokom zasjedanja Narodne skupštine RS naveo je kako ga nije briga za sankcije, kako nema nikakvu imovinu u Britaniji, te da tamo nije bio 10 godina.
Dodik je kazao kako su Britanci neprijatelji Srbima “već 200 godina”, a britanskog ambasadora u BiH Metju Fielda nazvao je “smradom”.
“Neka te svoje sankcije objese mačku o rep”, kazao je Dodik novinarima, a na pitanje hoće li biti još sankcija kazao je kako očekuje da će mu ih uskoro uvesti Njemačka i Nizozemska.
Ove sankcije neće riješiti nagomilanu mržnju i bijes političara u BiH, kaže politička analitičarka Tanja Topić.
“Štaviše, još će ih više produbiti. Jer su pogledi na izrečene sankcije dijametralno suprotni, u zavisnosti iz kojeg dijela BiH se na njih reaguje. U jednom dijelu zemlje su pozdravljene, u drugom stavljen je znak jednakosti između sankcionisanih pojedinaca i institucija čak čitavog entiteta. I takva oprečna stajališta nemoguće je približiti. Bez obzira na nonšalantnost, ismijavanje sankcija, vrijeđanje onih koji su ih izrekli, nikom ne može biti svejedno da se u srcu Evrope nađe u društvu Lukašenka. Gotovo da je izvjesno i vidi se već sada da će biti još zemalja koje će slijediti Veliku Britaniju, što nikako neće biti dobro ni za građane”, kaže Topić.
Ona podsjeća da sa stranim investicijama smo se odavno pozdravili, a sada su već neke države obustavile projekte podrške, dok su vlasti Republike Srpske najavile prekid svih programa, koje u ovom entitetu sprovodi i podržava Velika Britanija.
“Dakle, ceh će platiti mnogi. Kroz ovakve reakcije na sankcije Velike Britanije možemo iščitati više bijes, ljutnju, pogođenost nego ravnodušnost. Svoditi sankcije na putovanje u zemlju, u koju ionako ne putujete, kao i na činjenicu da u istoj nemate nekretnine, prilično je pojednostavljeno i populistički”, rekla je Topić.
Neven Anđelić, stručnjak za međunarodne odnose iz Londona govorio je za BUKU o sankcijama Velike Britanije Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović.
On kaže da ove sankcije neće direktno pogoditi Republiku Srpsku ili njene građane već je usmjerena prema pojedincima, ali sigurno da će uzdrmati finansijsku osnovicu i moč ljudi u okruženju Dodika i Cvijanović.
Anđelić navodi da na prvi pogled ove sankcije mogu izgledati kao simbolički čin.
“Međutim, ako sagledamo to malo bolje to može značiti da svako ko je povezan sa jednim od to dvoje vodećih političara u RS i BiH će razmisliti dobro da li će ući u neke poslovne ili neke druge aranžmane sa tim ličnostima. To konsekventno znači da će firme koje mogu imati neki poslovni odnos sa kompanijama iz Velike Britanije neće više imati odnos sa ljudima koji imaju bliske kontakte sa ovo dvoje političara. To odmah podriva osnovicu poslovanja svakoga ko je povezan sa njima, a samim ti će se pokušati umanjiti njihova politička moć”, rekao je Anđelić za BUKU.
Na pitanje koliko ove sankcije su posljedica rata u Ukrajini i odnosa Dodika sa Vladimirom Putinom kaže da svako ko je imalo neke kontakte sa predsjednikom Rusije i tamošnjim zvaničnicima je pod lupom zapada i njihovih obavještajnih službi.
“To se dešava čak i na nižem, zabavnom nivou da zapadne zvijezde koje su učestalo posjećivale Moskvu sada sve sa izuzetkom Stivena Sigala se na neki način distanciraju. To se otprilike očekuje in a političkom nivou od političara koji su bili u sličnom odnosu”, kaže Anđelić.
On navodi da u BiH nema uslova za pogoršanje bezbjednosne situacije kao što je to bilo devedesetih, ali da predstavnici EU i ostali međunarodni zvaničnici poučeni iskustvima iz tog perioda sada pokušavaju na vrijeme reagovati i onemogućiti bilo kakvo stvaranje nestabilnosti.
Anđelić kaže da politika uvođenja sankcija gleda na
dugi rok i ove sankcije imaju za cilj promjenu političke klime i stvaranje
uslova za promjenu vlasti.
“Ipak, u prošlosti uvijek su se u ovakvim
situacijama, ne samo što se tiče srpske etnije je dolazilo do homogenizacije.
Dobrom retorikom, izbornom taktikom ti nacionalistički strojevi su osiguravali
svoj reizbor.”
On se osvrnuo i na reakciju Milorada Dodika nakon što je saznao za sankcije Velike Britanije.
“Mislim da će Milorad Dodik ući u udžbenike diplomatije i da će se studirati kako ne treba, šta je pogrešno, kao jedan primjer koji ne priliči ni u običnoj komunikaciji. Ovo je judan drušveni slučaj koji je teško uporediv bilo gdje u svijetu. Ne pada mi na pamet niko takav. Očito je ova odluka pogodila nejga i ne bi tako reagovao da mu je zaista svejedno i reakcija bi bila drugačija. Vrlo je ozbilja stvorena situacija i pitanje je kako reagovati osim verbalno i neprilično”, rekao je Anđelić i dodao da se nakon proširenja američkih sankcija više se ne može govoriti o etničkoj isključivosti političara na koje se cilja, te smatra da će i Britanci, kao in eke zemlje EU potencijalno uvesti sankcije pojedincima u BiH.
Smisao svake sankcije jeste terapeutski, odnosno u tome da sankcionisane pokuša vratiti na put civilizacijski moralnog djelovanja i življenja. Ovako sankcije, kao sredstvo političke borbe, komentariše Esad Bajtal, politički analitičar.
Kako je rekao za Buku, ovdje se na to računa. Međutim…
“Ukoliko prekršioci pređu linije povratka, tzv. ‘crvene linije’, onda se oni znaju ponašati iracionalno, poput zbunjenih eksperimentalnih pacova koji biraju iracionalnu reakciju i slijede je bez obzira na svu njenu neučinkovitost i štetnost po sebe same. Otprilike u toj situaciji nalaze se i ove osobe”, kaže Bajtal za BUKU misleći na Dodika i Cvijanović.
On navodi da oni više nemaju kud, i vjerovatno će nastaviti srljati kao i svih godina iza nas.
“I Dodik to jasno pokazuje time što prizna da sankcije ne dovode u pitanje daytonski status RS, ali, kako on kaže, ‘dovesti do još većih problema u Bosni i Hercegovini’. Zašto? Pa zato što ugrožavaju njega, njegov status i njegovo bogatstvo, a on je eto moćan da u svojoj iracionalnoj samoodbrani i od Države i od građana napravi živi štit. Vječiti rat, princip je načina njegove vladvine. A to znači stalni sukobi sa svima, sa opozicijom, protivnicima, sa cijelim svijetom i konačno, sa vlastitim građanima kako je to svojevremeno pokazao enorminim policijskim nasiljem nad roditeljima i protestantima ‘Pravda za Davida’.”
Bajtal tvrdi da po logici ozbiljnosti ukupne svjetske situacije uzrokovane atakom Rusije na Ukrajinu i činjenice da Dodik slijedi rusku matricu ovdje u BiH, za pretpostaviti je da EU, ne zbog nas, nego zbog vlastite sigurnosti, mora konačno ljude, stvari i događaje početit shvatati mnogo ozbiljnije nego je to bilo devedestih godina.
“Ukoliko, naravno, nisu spremni na reprizu, koja bi Dodiku bila spanosonsno rješenje, kako kome on, praktično, i uprkos sistematskim verbalnim ogradama, gura stvari. Njegovom upornom i nepotrebnom pričom kako on neće rat, pa neće rat, pa neće rat, rat zapravo stalno visi u vazduhu kao factor nestabilnosti, straha i dizanja tenzija. Psihologija tu vrstu priče naziva reakciona formacija. Pokušaj da napadna verbalizacija negiranja nečega prikrije vlastitu stvarnu nakanu ostvarenja baš toga. Konačno, i da ne bude zabune, međunarodna zajednica mora sankcionisati sve bh. pojedince i strukture koje krše pravne i civlizacijske norme življenja ovdje, bez obzira kome nacionu ili etnosti pripadaju, iza kojih se kriju, i u čije ime provode to što provode”, kaže naš sagovornik.
On navodi da je vrijeme da konačno i ovdje zaživi međunarodno pravo, i pravo građana, svih građana ove zemlje, na normalan život i pristojan standard u skladu sa dostojanstvom čovjeka.
“Ovdašnji političari bh. građane tretiraju kao roblje, etno-podanike, bez prava na ljudsko dostojanstvo življenja i bivanja. I to je razlog masovnog bježanja odavde, i traženja vlastitog spasa i budućnostu u zemljama gdje nema samozvanih čuvara tobožnjeg vitalnog nacionalnog interesa. O tome se radi i vrijeme je da se tome stane ukraj.”