Šta je propisano zakonom?
Izbornim zakonom BiH propisana je obaveza kandidata na izborima za državni i entitetski nivo vlasti da, u roku od 15 dana od dana prihvatanja kandidature, podnesu izjavu o imovinskom stanju Centralnoj izbornoj komisiji. Kandidati izabrani za kantonalni i lokalni nivo vlasti, izjave o imovinskom stanju podnose Centralnoj izbornoj komisiji u roku od 30 dana od dana objave ovjere mandata. Takođe, izabrani kandidati dužni su da Centralnoj izbornoj komisiji dostave podatke o imovinskom stanju, u roku od 30 dana nakon isteka ili prestanka mandata. Zakonom je propisano da izjava kandidata sadrži prihode iz godine koja prethodi izborima, imovinu i obaveze kandidata i članova njegove uže porodice, a Centralna izborna komisija je nadležna za donošenje uputstva i propisivanje sadržaja izjave. Centralna izborna komisija omogućava da podaci o prijavljenoj imovini kandidata na izborima budu dostupni javnosti i nema odgovornost za tačnost podataka u izjavama o imovinskom stanju.
Iz Centra ističu kako „postavljanje izjave o imovinskom stanju kandidata na izborima na svoju internet stranicu se može ocijeniti kao ograničena dostupnost javnosti, s obzirom na neobrađenost, nepreglednost, neuporedivost i nepotpunost podataka, kao i na broj građana koji koriste internet“
“Posebno je problematično zakonsko apostrofiranje neodgovornosti Centralne izborne komisije za tačnost podataka u izjavama o imovinskom stanju, kojim je upućena poruka da niko neće kontrolisati ove podatke i da niko neće odgovarati zbog lažiranja podataka.“ navodi se u izvještaju.
“U praksi to znači da se Centralnoj izbornoj komisiji dostavljaju izjave o imovini sa nepotpunim ili nerazumljivim podacima, bez imena i prezimena kandidata koji imaju imovinu vredniju od 10 miliona KM ili podaci koji prikazuju imovinu nekoliko puta manje vrijednosti od stvarne.“
“Mi imamo sistem u kome možete pošteno i istinito prijaviti svu imovinu, ali isto tako možete bez sankcija prijaviti dio imovine ili ne prijaviti imovinu. Zato je moguće da predsjednik Savjeta ministara BiH nema prijavljene imovine 2006. godine, a nakon četiri godine ima prijavljenu imovinu vrijednu više od pola miliona KM. Imate političare čija je milonska imovina nakon četiri godine vrednija za više od pet puta, kao i političare koji su osiromašili u istom periodu” kaže za BUKU Momir Dejanović, Predsjednik Centra za humanu politiku.
Oko 10% kandidata na izborima za državni i entitetski nivo vlasti ne dostavi u zakonskom roku izjave o imovinskom stanju, za što nema adekvatnih sankcija.
Imovinska stanja nekad i sad
U periodu između izbora 2006. i 2010. godine značajno je porasla vrijednost prosječno prijavljene lične imovine kandidata na izborima, uz napomenu da je rast vrijednosti imovine kandidata vladajućih i lidera parlamentarnih stranaka bio skoro dva puta veći od rasta vrijednosti imovine kandidata parlamentarnih i svih stranaka. Prije četiri godine vrijednost lične imovine kandidata vladajućih stranaka bila je za 6% veća od imovine kandidata parlamentarnih stranaka, a 2010. godine ona je veća za 31%. Vrijednost lične imovine lidera političkih stranaka prije četiri godine bila je veća 2,2 puta od imovine kandidata parlamentarnih stranaka, a 2010. godine ona je veća 2,6 puta.
U periodu između izbora 2006. i 2010. godine prosječna godišnja plata porasla je za 41%, a prosječna godišnja penzija za 48%. U ovom periodu prosječan prijavljeni godišnji prihod poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske porastao je za 52%, prosječan prihod federalnih poslanika 65% i prosječan prihod državnih poslanika za 99%.
Između izbora 2006. i 2010. godine vrijednost prijavljene prosječne lične imovine federalnih poslanika povećana je 2 puta, državnih poslanika za simboličnih 1% i poslanika NSRS za čak 4,7 puta.
U praćenom periodu značajno je porasla vrijednost prijavljene prosječne lične imovine poslanika u entitetskim parlamentima, dok je vrijednost prijavljene prosječne lične imovine državnih poslanika ostala gotovo nepromijenjena. Lična imovina većine poslanika i drugih izabranih funkcionera povećana je od simboličnih 2% do 15,8 puta u ovom periodu. Jedan član državnog predsjedništva i dio poslanika prijavio je istu ili neznatno uvećanu vrijednost imovine, iako su imali prijavljene prihode koji su u ovom mandatu iznosli od 300 do 500 hiljada KM.
Neki poslanici u više mandata nisu prijavili imovinu 2006. i 2010. godine, iako su prijavili prihode koji za dva mandata iznose oko 500 hiljada KM.
Imovina u 2010. godini
Zanimljivosti radi pomenimo i to da 8 kandidata na izborima ima imovinu vredniju od 10 miliona KM, dok je ličnu imovinu vredniju od milion maraka prijavilo 99 kandidata.
“Najvredniju prijavljenu imovinu imao je kandidat SNSD, a 4 kandidata iz SNSD imaju prijavljenu imovinu vredniju od 10 miliona KM. Milionere među kandidatima imalo je 85% stranaka ili lista, a najviše milionera imali su SBB, SNSD, SDP i NSRzB. Od stranačkih lidera koji su bili kandidati na izborima, ličnu imovinu vredniju od milion KM prijavili su predsjednici SNSD i SDP” navodi se u ovom izvještaju
Momir Dejanović nam je rekao da je ova analiza “pokazala da su naši političari sve bogatiji i da je sve veća razlika u bogastvu između političara i ostalih građana. Rezultati analize takođe pokazuju da postoje značajne razlike u bogastvu unutar političke strukture”
”Najveće prihode i imovinu imaju lideri političkih stranaka i izbarani poslanici i drugi funkcioneri, a značajno manju prosječnu imovinu imaju stranački kandidati na izbornim listama. Političari koji imaju preko 10 puta veće prihode i imovinu od većine građana, a uz to neki kriju svoju imovinu od javnosti, nemaju kredibilitet za zastupanje građana u institucijama zakonadavne i izvršne vlasti” rekao je Dejanović.
Pa ipak kada govorimo o građanima čini se kako je njima svejedno što se unutar političkog sistema BiH stvorila kasta enormno bogatih političara.
“Većina građana je nezadovoljna o ovakvim stanjem, ali to svoje nezadovoljstvo ne iskazuju na način da protestima i na drugi način vrše pritisak na političare” dodaje Dejanović
”Kada se radi o izborima, kao jedinoj prilici da se stanje i političari promijene, postoje dva osnovna ograničenja. Prvo ograničenje su otvorena nacionalna pitanja i razlike sa kojim se manipuliše u vrijeme izbora, kao problemom u odnosu na koga su svi drugi problemi manje značajni. Drugo ograničenje je da na tronacionalnoj političkoj sceni nema kredibilne alternative, za koju bi većina glasala i time obezbijedila rješavanje ovog i drugih problema” zaključuje Dejanović.