Sud je već odlučivao o istoj stvari, te je u sudskom sporu okončanom krajem oktobra 2022. godine, pokrenutom po tužbi Centra za životnu sredinu, pravosnažno odlučio na način da je Ministarstvu saobraćaja i veza RS naložio da tužitelju dostavi traženi Ugovor o koncesiji, jer se radi o informacijama od opšteg značaja.
S obzirom na to da je Ministarstvo ponovo odbilo da omogući uvid u ovaj dokument, pozivajući se na klauzulu povjerljivosti i zaštitu komercijalnih interesa koncesionara, Centar za životnu sredinu je bio primoran da svoje pravo pristupa javnim informacijama traži kod suda.
Ponovo donesenom presudom, Centar je to pravo ostvario na način da je Ministarstvo sada po drugi put obavezano da tužitelju ustupi traženi ugovor.
Presuda praktično potvrđuje raniju sudsku odluku, i ponovo nalaže Ministarstvu saobraćaja i veza Republike Srpske da odluci po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, što znači da dostavi kopiju traženog Ugovora u skladu sa zakonom.
I Transparency International BiH ponovo je tužio Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske zbog toga što u skladu sa Zakonom o pristupu informacijama nisu dozvolili na uvid ugovor o gradnji autoputa Banjaluka – Prijedor.
Podsjetimo, Okružni sud je prošle godine naložio ministarstvu da donese novo rješenje, jer je nedvosmisleno riječ o javnom interesu.
Ipak po tumačenju vlasti u Republici Srpskoj, javni interes nije ništa u odnosu na interes kineske kompanije.
Podsjetimo, koncesijom za autoput Banja Luka – Prijedor je predviđeno da će kineska kompanija “China Shandong International Economic and Technical Cooperation Group” na uloženih blizu 300 miliona eura, tokom koncesije od 30 godina, zaraditi oko 975 miliona eura naplaćujući putarinu. Nedostajuća sredstva do tog iznosa namirivaće Republika Srpska, odnosno građani Republike Srpske.
Više detalja ovog ugovora ne znamo. U Vladi Republike Srpske su “spremni” da objelodane ugovor o koncesiji, ali pravdaju se Kinezima koji to ne žele. Tako je javnost Republike Srpske još uvijek uskraćena za informacije o tome šta ustvari plaća. Nešto kao “mačak u vreći”, ukratko.
Vlada Republike Srpske će objaviti koncesioni ugovor za izgradnju autoputa Banjaluka-Prijedor kada to dozvoli kineska kompanija “Shandong”, rekao je predsjednik Vlade RS, Radovan Višković, novinarima u Banjaluci 11. novembra 2021. godine.
“Oni to u ovom momentu ne dozvoljavaju. Potpisali smo koncesioni ugovor od 30 godina”, rekao je predsjednik Vlade Radovan Višković tada.
Prolaze godine i još uvijek ne znamo šta je potpisano.
Slična stvar mogla bi se dogoditi i sa, u ovoj godini potpisanih, 17 kilometara dionice auto-puta Brčko-Bijeljina, koji također grade Kinezi. Premijer Višković je rekao da nije problem da se Ugovor objavi, ali da ipak Kinezi imaju ekskluzivitet pa ako oni dozvole da se objavi, objaviće se.
“To prevashodno zavisi od kineske strane, morate se njima obratiti. Oni imaju ekskluzivitet na ugovor, ako oni dozvole da bude objavljen…što se tiče Republike Srpske mi smo spremni da to objavimo danas“, rekao je nakon potpisavanja ugovora novinarima premijer Republike Srpske Radovan Višković
Pravni savjetnik Centra za životnu sredinu Redžib Skomorac kaže za BUKU da nije jasno zašto se krije Ugovor o izgradnji autoputa.
“Svakako nema zakonskog uporišta za cenzuru. Sud je u ranijoj presudi jako dobro elaborirao koje su obaveze Ministarstva, tj. da stavljanje u ulogu zaštitnika tobože komercijalnih interesa koncesionara nije mandat organa javne vlasti, odnosno da pretpostavljanje nastajanja komercijalne štete od otkrivanja sadržaja ugovora o koncesiji, naspram koristi od objavljivanja informacija, ne može da bude zadatak vlasti koja je legitimna, odnosno koja legitimno raspolaže javnim resursima i javnim sredstvima” ističe Skomorac za BUKU.
On kaže da se ovdje radi se o istrajavanju u pogrešnom tumačenju i interpretaciji zakonskog okvira od strane vlasti. Naime, kako kaže, Ministarstvo daje primat Zakonu o koncesijama, iako je predmet konkretnog sudskog odlučivanja jasno bila primjena Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
“Zakon o koncesijama daje mogućnost zaključivanja složenih pravnih poslova, kao što je to slučaj sa projektom autoputa koji je zaključen po modelu FDBOT (Finance Design Built Operate Transfer) – što znači da se uz Ugovor zaključuju i prateći aneksi i sporazumi – medjutim to ne abolira javni organ da tražene informacije dostavi na zahtjev gradjana, tim prije ukoliko za to postoji javni interes, a što je nesporno bilo pravno shvatanje kako suda tako i Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH koji je takodje postupao u predmetu po žalbi” kaže Skomorac.
Srđan Traljić iz Transparency International BiH kaže da su i oni u slučaju autoputa Banjaluka – Prijedor dobili presudu u kojoj je jasno rečeno da Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske nema pravo da skriva koncesioni ugovor sa kineskim izvođačem. Presuda je, kaže on, prilično jasno napisana, sud je zaključio da je ta informacija od javnog interesa i da Ministarstvo ne bi treblo da vodi računa o interesima privatne kompanije odnosno kineskog investitora koji nije saglasan da se dokument dostavi javnosti već bi trebalo da vode računa o interesima građana.
“S obzirom da su postojale brojne špekulacije pod kojim uslovima je taj ugovor sklopljen, ugovor treba biti dostavljen javnosti. Mi smo ga tražili međutim nakon te presude Ministarstvo je ponovo odbilo da nam dostavi te informacije. U ovakvim slučajevima, kada je u pitanju Zakon o slobodi pristupa informacijama – sud ne kaže doslovno da se presuda dostavi nego da se poništi rješenje o odbijanju dostavljanja informacije i naloži organu da donese novo Rješenje u skladu sa presudom. A ta presuda je jasna” naglašava Traljić za BUKU.
Ministarstvo je donijelo novo rješenje kojim su odbili pristup informaciji gdje su u potpunosti ignorisali suštinu te presude, kaže naš sagovornik.
“Samo su našli drugi razlog koji je sličan kao prethodni tako da idemo u novi sudski postupak što je inače praksa brojnih organa u cijeloj Bosni i Hercegovini kada je u pitanju Zakon o slobodnom pristupu informacijama – kada se ne želi dostaviti informacija onda se i u novim rješenjima ignoriše suština sudske presude i odbija se pristup informacijama. To je i u ovom slučaju bilo i mi smatramo da se šalje loša poruka, jer se ignoriše suština. Oni su se odlučili ignorisati a ono što smo čuli od zvaničnika poslije jeste da oni nemaju namjeru to dostaviti bez obzira na sud” kaže Traljić za BUKU.
On kaže da, s obzirom na namjeru da Vlada RS odnosno nadležno Ministarstvo odbija objaviti detalje ugovora, imamo pravo da sumnjamo.
” Pogotovo s obzirom na informacije koje su objavljivane u medijima o tome kakvi su uslovi dogovoreni, koliko će se namirivati iz javnih sredstava. Postoje neke nezvanične informacije da bi kineski investitori, na uloženih 300 miliona, mogli zaraditi 900 miliona u tom periodu korištenja koncesije. Ako je poenta koncesije takva, rizik je onda sav na Republici Srpskoj, odnosno sva nedostajuća sredstva će se namirivati iz budžeta. U čemu je poenta da se gradi na ovaj način a ne kreditnim zaduženjem jer smo imali povećanje akciza i definitivno imamo raspoloživa sredstva da te kredite vraćamo. Nije jasna ova odluka, čula smo brojna tumačenja a važno je da se taj ugovor objavi” naglašava Srđan Traljić.
Pravni savjetnik Centra za životnu sredinu kaže da su presude okružnih sudova su pravosnažne i izvršne sa danom donošenja i ne mogu se “ignorisati” usljed ustavnog i demokratskog principa podjele vlasti.
“Epilog predmetnog slučaja, ukoliko Ministarstvo nastavi sa opstruisanjem pristupa informacijama, tražićemo na višim instancama, ali eventualno i pred Evropskim sudom za ljudska prava, jer se očito radi o vrlo štetnom obrascu kako ugovaranja koncesija tako i postupanja organa vlasti. Naravno, ukoliko nas Ministarstvo ne uvjeri u suprotno, budući da rok za izvršenje donesene presude još uvijek nije istekao” kaže sagovornik BUKE Redžib Skomorac
Traljić kaže da je razlog zašto vlasti ignorišu sudske presude jasan.
“Ukratko, ne sviđaju im se sudske presude” zaključuje Traljić za BUKU.