Da su građani u Bosni i
Hercegovini lakovjerni i da su kratkog pamćenja pokazalo se bezbroj puta.
Godinama unazad, nakon što se završe izbori za bilo koji nivo vlasti, pokaže se
da građani na dan kada imaju priliku ocijeniti vlast, zaborave sve što im se loše
dešavalo u prethodne četiri godine i povjeruju isključivo u nova obećanja koja
stignu u izbornim kampanjama.
Neslavan mandat
A mandat državne vlasti koji
je na izmaku završio je onako kako je i počeo – neslavno.
Početkom 2019. godine, nakon
što je konstituisan aktuelni saziv Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine
BiH, u parlamentarnu proceduru upućene su izmjene Zakona o akcizama od kojih
bi, da su usvojene, građani, a posebno djeca, imali velike koristi.
Naime, radi se o izmjenama
zakona kojima je bilo planirano da se pet posto od prikupljenih akciza na duhan
izdvaja u entitetske fondove solidarnosti za liječenje teško oboljele djece,
kako roditelji za spas svoje djece ne bi morali moliti građane za pomoć,
skupljati novac po trgovima i prodavati kuće i stanove.
No, kao što smo već o tome
pisali, ovu korisnu inicijativu zaustavili su HDZ BiH i SNSD i ona nikada nije
usvojena, a novci od akciza na duhan su se samo gomilali na računu Uprave za
indirektno oporezivanje BiH, a kasnije i u budžetima.
Samo u
prvih šest mjeseci ove godine po osnovu akciza na duhan prikupljeno je nešto
više od 466 miliona KM.
Kada se
izračuna pet posto od godišnjih prihoda po navedenom osnovu, od 40 do 45
miliona KM godišnje bi se moglo izdvajati za liječenje djece. No, dok na
državnom nivou ne izaberemo vlast kojoj će narod i djeca biti na prvom mjestu,
teško oboljelu djecu ćemo i dalje liječiti skupljanjem novca preko humanitarnih
brojeva i računa.
Ništa
bolje se navedene stranke nisu odnosile ni ove godine kada je riječ o akcizama
na gorivo.
Kraj je maja 2019. godine i
vlast Bosne i Hercegovine od Evropske komisije dobija Mišljenje o zahtjevu
Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji, koje sadrži 14 ključnih
prioriteta koje BiH treba da ispuni kako bi dobila preporuku za otvaranje
pregovora o pridruživanju. Mišljenje pruža sveobuhvatne smjernice za postepene
reforme. Ključni prioriteti obuhvataju područja demokratije/funkcionalnosti,
vladavine prava, osnovnih prava i reforme javne uprave.
Nesposobnost i opstrukcije
Nesposobnost, natezanje,
opstrukcije. Tako bi se mogle opisati prethodne tri godine, od momenta kada smo
dobili 14 prioriteta, pa do danas. Svega jedan ispunjen prioritet, i nekoliko
njih parcijalno ili se počelo ispunjavati. Nakon što su čelnici Evropske
komisije uvidjeli da vlasti u BiH nemaju volje čak ni da usvoje entitetske
zakone o javnom okupljanju u skladu s evropskim standardima, redovno su bh.
političkim liderima stizale poruke da kandidatskog statusa za BiH neće biti dok
se ne ispune zacrtani prioriteti, ili barem većina njih.
Kada je riječ o vladavini prava, bh.
političari nisu uradili ništa.
“Unaprijediti funkcionisanje
pravosuđa kroz usvajanje novih zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i
sudovima BiH u skladu sa evropskim standardima”, kaže se u jednom od
prioriteta.
Ovi zakoni još nisu usvojeni, a neće
ni biti uskoro s obzirom da parlamentarci tradicionalno u izbornoj godini
septembar spoje s ljetnim odmorom i završe s radom dva mjeseca ranije. Plate
naravno, nastavljaju primati, i to odnedavno uvećane za 500 KM.
Izdvojit ćemo još neke prioritete
čija implementacija bh. političarima očigledno ne ide u prilog.
“Jačati prevenciju i borbu protiv
korupcije i organizovanog kriminala, uključujući i protiv pranja novca i terorizma,
prvenstveno putem:
a) usvajanja i provođenja propisa o
sukobu interesa i zaštiti uzbunjivača;
b) osiguravanja djelotvornog
funkcionisanja i koordinacije tijela za borbu protiv korupcije;
c) usklađivanja zakonodavstva i
jačanje kapaciteta za javne nabavke;
d) osiguravanja efikasne saradnje
između tijela za provođenje zakona i tužilaštava;
e) demonstriranja napretka u
ostvarivanju rezultata proaktivnih istraga, potvrđenih optužnica, kaznenih
progona i pravosnažnih osuđujućih presuda u predmetima organiziranog kriminala
i korupcije, uključujući i one na visokom nivou;
f) depolitizacije i restrukturiranja
javnih preduzeća i osiguravanja transparentnosti procesa privatizacije”.
Krenimo redom. Novi zakon o sukobu
interesa nije usvojen. Iako ga je podržao Predstavnički dom, usvajanje i ovog
važnog zakona blokirali su u Domu naroda HDZ i SNSD. Očigledno je da kadrovima
ove dvije stranke ne odgovara zakon o sukobu interesa po evropskim standardima,
jer bi se mnogi od njih našli u sukobu interesa. Jasno je da im odgovara da što
duže ostane na snazi aktuelni zakon od kojeg imaju koristi samo politički
funkcioneri.
Ni uzbunjivači nisu zaštićeni.
Federacija BiH još nema zakona o zaštiti uzbunjivača, i tako se godinama šalje
poruka potencijalnim prijaviteljima korupcije da neće biti zaštićeni.
Nemamo ni osigurano djelotvorno
funkcionisanje i koordinaciju tijela za borbu protiv korupcije.
Izmjene i dopune Zakona o
javnim nabavkama usvojene su tek prije
sedam dana.
Demonstriranje napretka u
ostvarivanju rezultata proaktivnih istraga, potvrđenih optužnica, kaznenih
progona i pravosnažnih osuđujućih presuda u predmetima organiziranog kriminala
i korupcije, uključujući i one na visokom nivou, također ne vidimo. Koliko se u
BiH radi na procesuiranju visoke korupcije, dovoljno govori podatak da je u
prošloj godini podignuta samo jedna optužnica iz oblasti visoke korupcije.
Depolitizaciju javnih preduzeća također
nismo dočekali. Naprotiv, u nadzorne i upravne odbore javnih preduzeća u
Federaciji BiH i dalje se imenuju osobe koje imaju funkcije i u strankama.
Takav način upravljanja javnim resursima ne vodi ka depolitizaciji.
Mnogo je još toga što državne vlasti
nisu ispunile od zahtjeva EK-a, a bile su dužne to učiniti. Ne zbog Evropske
komisije, već zbog građana ove zemlje, jer se radi o prioritetima koji se tiču
ljudskih prava, a ljudska prava trebaju građanima ove zemlje, a ne Evropskoj
komisiji.
Dok su političke stranke na vlasti u
ovom mandatu tražile načine kako da izbjegnu ispunjavanje ključnih prioriteta,
u parlamentarnu proceduru su nastavili stizati prijedlozi zakona koji ne
spadaju u prioritete Evropske unije, ali su itekako prioriteti građana ove
zemlje.
Groblje dobrih zakona
Tako se 2020. godine na dnevnom redu
Predstavničkog doma državnog Parlamenta našao prijedlog izmjena Zakona o PDV-u
kojim bi se omogućilo da se privrednicima u BiH naplata PDV-a pomjeri sa 10. na
kraj mjeseca. Mjera je ovo koju su potpisali svi privrednici u BiH, a podržali
i ekonomski stručnjaci. No, izmjene i ovog zakona zaustavili su HDZ i SNSD,
dvije stranke zbog kojih je Dom naroda PSBiH u ovom mandatu dobio nadimak
“groblje dobrih zakona”.
Da ovim strankama nije bilo bitno šta
se nalazi na dnevnom redu, već da je samo bitno oboriti prijedlog koji dođe iz
Predstavničkog doma, pokazale su i žene HDZ-a i SNSD-a koje sjede u Domu
naroda, a koje su, pazite sada, zaustavile uspostavljanje ravnopravnosti
spolova u Vijeću ministara BiH.
Naime, Dom naroda Parlamenta BiH nije usvojio
izmjenu Zakona o Vijeću ministara kojom bi se osiguralo najmanje 40% manje
zastupljenog spola u svakom narednom sastavu Vijeća ministara BiH.
Protiv postizanja ravnopravnosti spolova u
Vijeću ministara bila je i Dušanka Majkić iz SNSD-a, dok su suzdržane bile
Lidija Bradara i Marina Pendeš iz HDZ-a BiH. Apsurdno, zar ne?
Dakle, nije bitno šta se obara, bitno je samo
da je protiv zdravog razuma. A koliko će građani s razumom ocijeniti učinak
vlasti o tome će odlučiti sami. Uskoro.