Prije 81 godinu na današnji dan 25. novembra održana je sjednica Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH) tokom Drugog svjetskog rata, 1943. godine u Mrkonjić Gradu. Na zasjedanju je donesena odluka o konstituisanju Bosne i Hercegovine kao ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji.
247 vijećnika ZAVNOBIH-a, donijelo je odluku da je Bosna i Hercegovina država svih njenih naroda.
Izglasana je i Rezolucija ZAVNOBIH-a, a najpopularnija je postala tačka 5. koja kaže da narodi Bosne i Hercegovine “hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska, i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba i Muslimana i Hrvata”.
Više od 80 godina kasnije dejtonska BiH čini se i dijeljenom, i podijeljenom i ničijom. Zapravo, mogla bi se ocijeniti državom političkih elita koje ostavruju moć pod plaštom populističkih i nacionalističkih ideja. Tome svjedoči i činjenica da se 25. novembar kao Dan državnosti obilježava samo u dijelu BiH – u Federaciji BiH.
Mladi u Bosni i Hercegovini toga su svjesni. Mostarka Nina Popović za Buku kaže da je politički sistem BiH toliko složen i isprepeleten korupcijom, nepotizmom i nacionalizmom da ga više niko pa ni politički dužnosnici u vrhovima same vlasti ne može pročistiti bez mučnog podizanja kolektivne svijesti, a to očito nikome ne smeta, pa plutamo zajedno u neizvjesnosti.
“Većina mladih koji dolaze iz običnih, prosječnih obitelji ulaze u stanje apatije, depresije i melankolije uslijed izuzetno lošeg obrazovnog sustava koji ih apsolutno nikako ne priprema za tržište na kojem svakako vlada visoka stopa nezaposlenosti i loša ekonomska slika sa dozom potpuno neizvjesne budućnosti”, kaže Popović.
Dodaje da je teško mladima reći da trebaju obilježavati Dan državnosti, da pamte istorijske događaje, kad je njihova sadašnjost u državnom smislu upropaštena a budućnost potpuno neizvjesna.
“Jesu li mladi ljudi ikome važni? Podsjetimo se da svi starimo, a baš ti mladi će sutra odlučivati o nama kad budemo stari i iznemogli, hoćemo li se tada čuditi njihovom nedostatku empatije i nezainteresiranosti za slabe i iznemogle, a propustili smo ih bolje slušati, obučiti i naučiti”, govori Popović.
Sanjin Mulaomerović iz Sarajeva kaže da je za njega Dan državnosti znači prvenstveno identitet i to ne etnički nego nacionalni.
“Ne govorim ovo kao neki teški nacionalista ili desničar, nego kao liberalna i lijevo orijenstisana osoba. Nažalost kod nas se od svega pravi spektakl i sapunica. A meni lično dokaz da je Bosna i Hercegovina država sa historijom i tradicijom dugom preko 12. vijekova. Mislim da bi trebalo više edukovati građanke i građane šta predstavlja Dan državnosti, kad je bio ZAVNOBIH i koliko je važan za sve nas”, kaže Mulaomerović.
Za Milicu Pralicu iz Banje Luke 25. novembar ima trojako značenje – Dan ZAVNOBiH-a, Dan državnosti Bosne i Hercegovine i Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Svi ti datumi, kaže, nose duboku simboliku borbe za prava, jednakost i slobodu. Međutim, ovaj dan je i podsjetnik na propuštene prilike i duboku degradaciju ideala na kojima je ova država osnovana.
“Negiranje ovog datuma od strane političke elite iz Republike Srpske koje u isto vrijeme profitiraju od rada u zajedničkim institucijama BiH, jasno pokazuje licemjerstvo i političku manipulaciju. Dok koriste resurse i prednosti koje im pruža država, kontinuirano rade na njenom slabljenju i podrivanju zajedničkih temelja. Ovakav pristup nije samo neodgovoran, već i opasan jer doprinosi podjelama, produbljuje nepovjerenje među građanima i ignoriše činjenicu da Bosna i Hercegovina pripada svim njenim građanima”, rekla je Pralica za Buku.
Dodaje da Dan državnosti nije pitanje političke volje pojedinih struktura vlasti, već istorijska činjenica i simbol zajedničke borbe svih naroda i građana za slobodu i ravnopravnost.
“Političke elite koje ga negiraju pokazuju da im nije cilj napredak i jedinstvo, već održavanje podjela radi ličnih i stranačkih interesa. Dan ZAVNOBiH-a simbolizuje vrijednosti antifašizma, multikulturalnosti i ravnopravnosti koje su danas ugrožene politikama tranzicione političke elite na vlasti, čiji je cilj podjela, a ne ujedinjenje. Oni koji su preuzeli državu nakon rata iznevjerili su njene građane – umjesto pravde i jednakosti, svjedočimo nepravdi, siromaštvu, korupciji i nepoštovanju osnovnih ljudskih prava, naročito marginalizovanih grupa”, rekla je Pralica.
Rezolucija ZAVNOBiH-a za narode u BiH značila je novi početak, oslobođenje od fašizma, nove stranice istorije u kojima je jednakost esencija političkog i društvenog djelovanja. No, od naslijeđa ZAVNOBiH-a ostale su samo mrvice jer država u svom Ustavu diskriminiše svoje građane i narode, dajući veća prava samo Hrvatima, Srbima i Bošnjacima, ali ne i svim narodima.
“Dan državnosti bi trebao biti praznik svih nas, ali ga je ta ista politička elita svela na puko formalno obilježavanje, zanemarujući suštinu zajedništva i socijalne pravde. Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama dodatno naglašava koliko je država zakazala u zaštiti svojih najranjivijih. Dok se svakodnevno suočavamo s porastom nasilja, institucije koje bi trebale biti stub zaštite djeluju nesposobno, često služeći interesima političkih struktura, a ne građana. Za mene, 25. novembar nije samo dan sjećanja na ideale, već i dan otpora – otpora prema fašizmu, politici podjela, korupcije i zanemarivanja građana. To je dan kada glasno podsjećamo da ova zemlja pripada svim njenim ljudima, a ne privilegovanim kastama koje je drže taocem”, kaže Pralica.
Mladima u Bosni i Hercegovini nedostaje prilika, šansi za normalan život, kvalitetnije obrazovanje, bolji sistem zdravstvene zaštite, kvalitetni programi zapošljavanja, subvencije za rješavanje stambenog pitanja.
Starije generacije mladima u BiH ostavile su neriješene odnose iz prošlosti, korupciju, ugašene fabrike, transgeneracijsku traumu i beznađe.
Svjesni kompleksnosti sistema, sveprisutne korupcije i nepotizma mladi često odlučuju svoju domovinu zamijeniti za evropska, uređenija i društva s manje toksičnim nacionalizmom.