Ambiciozni planovi vlada Zapadnog Balkana za razvoj plinske infrastrukture sve su upitniji, pokazuje novi izvještaj mreže CEE Bankwatch Network i inicijative Beyond Fossil Fuels.
Od ukupno 2.715 kilometara plinovoda planiranih 2023. godine, 2.551 kilometar i dalje je na stolu. Njihova izgradnja povećala bi uvozne kapacitete za 10,5 milijardi kubnih metara plina godišnje – više od tri puta više od ukupne potrošnje fosilnog plina u regiji u 2023. godini. To se događa u trenutku kada zemlje hitno moraju napustiti fosilna goriva, uključujući i plin.
Dok je projekt LNG terminala u Vlori u Albaniji zaustavljen, crnogorska vlada oživjela je planove za LNG terminal u Baru, unatoč snažnom otporu lokalne zajednice. Istovremeno, kapacitet planiranih plinskih elektrana u regiji porastao je sa 2,4 GW u 2023. na 2,9 GW danas – iako su neki projekti odbačeni, pojavili su se novi.
„Ovisnost Evropske unije o fosilnom plinu dovela je do visokih računa, nesigurne opskrbe i upitnih partnerstava. Zapadni Balkan, koji je znatno manje ovisan o plinu, ima priliku odmah zakoračiti u održivu budućnost,“ poručio je Alexandru Mustata iz organizacije Beyond Fossil Fuels.
Prema riječima Pippe Gallop iz CEE Bankwatch Network, mnogi projekti su već sada „osuđeni na propast“, jer je EU zatvorila vrata financiranju fosilnog plina u regiji. „Čak i ako se neki realiziraju, vrlo je vjerovatno da će postati neaktivna imovina. Umjesto gubljenja vremena i novca, vlade moraju udvostručiti ulaganja u energetsku učinkovitost, dizalice topline, solar i vjetar,“ naglasila je Gallop.
Zapadni Balkan tradicionalno troši vrlo malo plina u odnosu na države EU, oslanjajući se prvenstveno na ugljen i hidroenergiju. Upravo zato stručnjaci upozoravaju da bi ulaganje milijardi u nove plinske projekte, u trenutku kada EU zatvara vrata njihovom finansiranju, moglo stvoriti „neaktivnu imovinu“ i dodatnu zavisnost od uvoza. Istovremeno, regija raspolaže značajnim potencijalom za razvoj solarnih i vjetroelektrana, kao i za ulaganja u energetsku efikasnost, što se sve češće ističe kao održivija alternativa.
Za razliku od većine članica EU, zemlje Zapadnog Balkana imaju relativno nisku potrošnju plina i ograničenu infrastrukturu. Upravo to otvara mogućnost da regija preskoči velika ulaganja u fosilna goriva i usmjeri razvoj u obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost i moderne tehnologije.