Bosna i Hercegovina još nije usvojila jedan od najvažnijih zakona koji je uslov da bi zemlja ostvarila napredak u procesu integrisanja u Evropsku uniju – Zakon o državnoj pomoći. Siguran sam da ste čuli kako razni evropski zvaničnici ponavljaju da je usvajanje ovog zakona jedan od uslova za podnošenje kredibilnog zahtjeva Bosne i Hercegovine za buduće članstvo u EU. Možda svima nije sasvim jasno zašto to rade.
Državna pomoć je sredstvo kojem vlade često pribjegavaju radi uticanja na ekonomsku politiku. Međutim, direktna finansijska podrška ili indirektna pomoć poslovnim subjektima, preduzećima, fabrikama i preduzetnicima nosi rizik da će stavljanje nekih preduzeća u povoljniji položaj u odnosu na ostala, prije svega onih koja posluju u istom sektoru, dovesti do narušavanja tržišne ekonomije. Time se čak može dati dominantna uloga na tržištu samo jednom preduzeću ili proizvođaču, a krajnja posljedica ovoga bila bi povećanje cijena roba i usluga, koje bi na kraju platiti potrošači.
Ponekad se državna pomoć koristi da bi se neefikasna preduzeća zadržala na tržištu. Ovo ne doprinosi ekonomskom rastu i konkurentnosti zemlje u globalnom okruženju u kojem danas živimo i radimo.
EU je uvela jasna pravila i uslove za dodjelu državne pomoći. Evropska komisija prati države članice u tom pogledu i na taj način obezbjeđuje pravične tržišne uslove u okviru EU.
U slučaju Bosne i Hercegovine, bitno je naglasiti da se Zakon o državnoj pomoći neće primjenjivati u određenim oblastima kao što su: poljoprivreda, javna infrastruktura, istraživački rad i razvoj. Jednako bitno je i to da zakonom moraju biti obuhvaćene i “posebne potrebe u pogledu ekonomskog razvoja”.
Potpisavši 2008. godine Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom, Bosna i Hercegovina se obavezala da će provesti propise Evropske unije koji se odnose na državnu pomoć. Pošto zemlja još nije članica EU, Evropska komisija ne može obezbijediti obavezan nadzor u Bosni i Hercegovini te je u tu svrhu potrebno formirati posebno tijelo, za šta je rok istekao 1. jula 2010, odnosno prije godinu i po. Bosna i Hercegovina je prihvatila ovu obavezu, a zauzvrat je EU “asimetrično” otvorila svoje tržište za gotovo sve proizvode porijeklom iz Bosne i Hercegovine, posebno industrijske proizvode.
Zakon o državnoj pomoći, koji se trenutno nalazi pred Parlamentarnom skupštinom, izrađen je u tijesnoj saradnji državnih i entitetskih vlasti i Evropske komisije. Zakoni ove vrste postoje i u svim susjednim zemljama. Zakon je u potpunosti usaglašen sa propisima EU i odobrila ga je Evropska komisija. Kao takav, ovaj zakon Bosni i Hercegovini donosi neophodna pravila i uslove za preuzimanje propisa Evropske unije o državnoj pomoći i formiranje potrebnog tijela – Savjeta za državnu pomoć.
Zakon koji je upućen Parlamentu uređuje mehanizam konsultovanja i učešća entiteta i distrikta Brčko u Savjetu za državnu pomoć. Na taj način, odluke Savjeta za državnu pomoć odraziće njihove ekonomske interese, uz poštovanje ustavnog okvira zemlje. Ovo je model koji se takođe primjenjuje u nekim državama članicama EU.
Želio bih da snažno podstaknem članove Parlamentarne skupštine BiH i druge relevantne organe vlasti da sve navedeno uzmu u obzir kada budu razmatrali ovaj zakon. Usvajanje Zakona o državnoj pomoći koji je u skladu sa EU propisima je i dalje jedan od ključnih prioriteta da bi Bosna i Hercegovina napredovala na putu ka Evropskoj uniji. Takođe sam uvjeren da će usvajanje ovog zakona i primjena EU standarda u tom smislu znatno pomoći Bosni i Hercegovini u procesu ekonomskih reformi.
Usvajanje ovog zakona bi i na bitan način potvrdilo spremnost Bosne i Hercegovine da ispoštuje međunarodne obaveze koje je preuzela prema Evropskoj uniji. U isto vrijeme, Zakon o državnoj pomoći će biti i veliki test za političke lidere i parlamentarce da iskažu svoju opredijeljenost za program Evropske unije.
Tekst preuzet iz Oslobođenja