Foto: BUKA
U Banjaluci je danas održana panel diskusije o unapređenju Zakona o zaštiti žrtava ratne torture u
Republici Srpskoj u organizaciji
Fondacije Udružene žene Banjaluka i organizacije TRIAL International i
fotografije.
Usvajanjem
Zakona o zaštiti žrtava ratne torture 2018. u Republici Srpskoj
postignut je značajan napredak u ovoj oblasti. Ipak, Zakon nije u
potpunosti odgovorio na potrebe žrtava, što se ogleda u nedostacima
zakonskog teksta, ali i njegovoj implementaciji.
„Ograničavajući
rok za podnošenje zahtjeva za sticanje statusa žrtve torture, koji
ističe naredne godine, nije prihvatljiv, jer ne ostavlja prostor žrtvama
da odluče kad su istinski spremne javno govoriti o svom traumatičnom
iskustvu, te preporučujemo da se ova zakonska odredba otkloni”, rekla je predsjednica Upravnog odbora Fondacije Udružene žene Nada
Golubović, nakon današnje panel diskusije u Banjaluci.
Diskusija,
u organizaciji Fondacije Udružene žene Banja Luka i organizacije TRIAL
International, okupila je predstavnike vlasti, nevladinih i međunarodnih
organizacija, udruženja žrtava i stručnjake/inje iz ove oblasti.
Viša pravna savjetnica organizacije TRIAL International Adrijana Hanušić-Bećirović skrenula je pažnju na to da neke žrtve odustaju od traženja statusa žrtve torture, jer nemaju garancije zaštite identiteta.
„Žrtve
torture koje imaju određene mjere zaštite identiteta dodijeljene u
okviru krivičnog postupka suočavaju se s poteškoćama pri podnošenju
zahtjeva za status žrtve, koji podrazumijeva otkrivanje identiteta. S
tim u vezi, preporučujemo izmjenu Zakona koja bi osigurala poseban postupak za ovakve slučajeve”, pojasnila je Hanušić-Bećirović.
Tokom
diskusije razgovarano je i o značajnoj odredbi Zakona koja predviđa
pravo na banjsku rehabilitaciju za žrtve. Protok vremena uvećao je
posljedice pretrpljene ratne torture. Brojne žrtve smatraju da bi
banjsko liječenje i medicinska rehabilitacija olakšali fizičke
posljedice preživljene traume, koje se starenjem dodatno manifestiraju. S
tim se slažu i medicinski stručnjaci. Međutim, banjska rehabilitacija
za žrtve torture nije obezbijeđena ni četiri godine nakon usvajanja
Zakona.
„Vlasti
nam trebaju pomoći da odemo na fizikalnu terapiju, da dobijemo
besplatno banjsko liječenje”, kazala je preživjela žrtva ratnog
seksualnog nasilja.
Na
događaju je upućen i poziv Ministarstvu rada i boračko-invalidske
zaštite Republike Srpske da raspiše javni poziv za Zakonom predviđenu
banjsku rehabilitaciju žrtava torture, kao i da razjasni da li se od
žrtava očekuje da snose dio troškova takve rehabilitacije, što je njima
neprihvatljivo uslijed lošeg ekonomskog statusa.